ponedjeljak, 31. prosinca 2012.

POREZ NA DODANU VRIJEDNOST- PDV

     Dodana vrijednost- vrijednost koju proizvođač dodaje inputima prije nego što ih proda kao nove proizvode i usluge.
     PDV je uveden zbog potrebe reformiranja cjelokupnog hrvatskog poreznog sustava u novim gospodarskim i političkim okolnostima, fiskalnih zahtjeva koji se nameću poreznom sustavu te zbog potrebe usklađivanja hrvatskog poreznog sustava s poreznim sustavima EU.

     Karakteristike hrvatskog PDV-a:
  • porez na promet koji se obračunava u svakoj fazi proizvodno- prodajnog ciklusa
  • metoda odredišta- porez se plaća u mjestu isporuke dobara ili usluga
  • kreditna metoda
  • potrošni tip- oduzimanje ukupnih rashoda za kapitalna dobra od vrijednosti prodaje, čime se izbjegava dvostruko oporezivanje kapitala.

subota, 29. prosinca 2012.

Porezni sustav RH

     Porezni sustav RH čine porezi:
  • Državni porezi (porez na dobit, porez na dodanu vrijednost, posebni porezi)
  • Županijski porezi (porez na nasljedstva i darove, porez na cestovna i motorna vozila, porez na plovila, porez na automate za zabavne igre)
  • Gradski ili općinski porezi (prirez porezu na dohodak, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor, porez za korištenje javnih površina)
  • Zajednički porezi- porezi od kojih se jedan dio slijeva u državni proračun, a drugi dio u proračun na dva dijela: županija i gradovi, gradovi/općine.
  • Naknade za priređivanje igara na sreću

     DOHODAK- razlika između primitka i izdatka za određeno obračunsko razdoblje, po načelu gotovine (blagajne).

     Izvori dohotka:
  • dohodak od nesamostalnog rada= poslodavac- radnik- plaća
  • dohodak od samostalne djelatnosti
  • dohodak od imovine i imovinskih prava
  • dohodak od kapitala
  • dohodak od osiguranja
  • drugi dohodak

petak, 28. prosinca 2012.

POREZNI SUSTAV

     Porezni sustav je ukupnost poreza koji funkcioniraju u određenoj zemlji.

     Čimbenici koji ujteču na porezni sustav:
  • ustavno uređenje države
  • centralizacija/ decentralizacija poreznog sustava
  • veličina teritorija
  • broj stanovništva i gustoća nenaseljenosti
  • demografska struktura
  • veličina javnog sektora
  • ekonomske integracije

subota, 22. prosinca 2012.

POREZI

     Porezi su davanje realnih dobara državi i drugim javnopravnim tijelima radi zadovoljavanja javnih potreba od strane javne vlasti.

     Karakteristike poreza:
  • prisilnost
  • derivativnost/izvedenost
  • nepovratnost
  • odsutnost neposredne protunaknade
  • načelo teritorijalnosti
  • načelo državljanstva
  • načelo neograničene porezne obveze

petak, 21. prosinca 2012.

FUNKCIJE HRVATSKE NARODNE BANKE

  • utvrđuje količinu novca u optjecaju
  • utvrđuje opću likvidnost banaka
  • brine se o održavanju opće likvidnosti prema inozemstvu
  • izdaje novčanice i kovani novac
  • kontrolira banke
  • propisuje, organizira i usklađuje informacijski sustav
  • obavlja određene poslove za RH
  • obavlja ostale zakonom utvrđene poslove
     Novi bankovni proizvodi u RH:
  • Investicijski fondovi (otvoreni, zatvoreni)
  • Forfeitni posao
  • Kupnja vrijednosnih papira na kredit
  • Usluge skrbništa nad vrijednosnim papirima
  • Investicijsko bankarstvo

četvrtak, 20. prosinca 2012.

BANKE

     Banka je dioničko društvo čiji je predmet poslovanja novčanih depozita i davanje kredita i drugih plasmana u obavljanju djelatnosti.

     Osnovne funkcije bankarstva:
  • mjenjačka funkcija
  • funkcija primanja depozita
  • funkcija kreditiranja
  • potrebe, konkurencija
  • funkcije kreditno garancijske prirode
  • funkcija transfera
  • funkcija emitiranja vrijednosnih papira
     Vrste banaka:
  • Središnje banke
  • Depozitno kreditne banke
  • Specijalizirane banke
  • Univerzalne banke
  • Štedionice
  • Nebankovne financijske institucije (stambene štedionice, osiguravajuća društva, mirovinski fondovi)

srijeda, 19. prosinca 2012.

KREDIT

     Kredit (lat. creditum)- ustupanje određene novčane svote od strane financijskih organizacija nekoj osobi uz obvezu da mu ih vrati u dogovorenom roku i plati pripadajuću kamatu.

     Kamata- naknada koju plaća primatelj kredita za korištenje tuđih sredstava.

     Funkcije kredita:
  • Mobilizacija i koncentracija sredstava
  • Formiranje novčanih rezervi
  • Sekundarna emisija novca
  • Ubrzanje procesa reprodukcije
  • Osiguranje kontinuiteta proizvodnje
     Pojmovnik kredita:
  • anuitet
  • amortizacija kredita
  • grace period vrijeme počeka
  • kreditni rizik
  • efektivna kamata

utorak, 18. prosinca 2012.

MONETARNO-KREDITNA POLITIKA

     Monetarno- kreditna politika je niz mjera monetarnih vlasti koje preko kreditnog sustava i kroz monetarno političke čimbenike trebaju ostvarivati konkretne ciljeve gospodarske politike zemlje. Temeljni cilj monetarno-kreditne politike je osigurati stalan ili što manje potresan gospodarski razvitak.

     Ciljevi:
  • postizanje unutrašnje i vanjske monetarne stabilnosti
  • osiguranje stabilnosti unutrašnjih cijena
  • osiguranje stabilnosti deviznog tečaja
  • održavanje optimalne razine ukupne potrošnje
     Instrumenti monetarno-kreditne politike:
  • Diskontna politika
  • Određivanje likvidnih rezervi
  • Politika otvorenog tržišta
  • Selekcija kredita
  • Mjere kvalitativne kontrole

subota, 15. prosinca 2012.

DEFLACIJA

     Deflacija je poremećaj ravnoteže gospodarskih čimbenika koji se očituje kroz neuravnoteženost robno-novčanih odnosa i ima za posljedicu pad opće razine cijena. Nastaje zbog smanjenja novčane mase i povećanja robnih fondova i usluga.

     Uzroci deflacije:
  • smanjenje novčane mase
  • povećanje robnih fondova i usluga
  • loša konjuktura

četvrtak, 13. prosinca 2012.

MJERE KONTROLE I SUZBIJANJA INFLACIJE

  • Mjere administrativne kontrole( tržišno-političke mjere, monetarne mjere, financijsko- političke mjere)
  • Mjere stabilizacije gospodarstva(tržišno političke mjere, monetarne mjere, financijsko-političke mjere)
  • Valutna reforma(ekonomsko-valutna reforma, tehničko-valutna reforma)
   
     Posljedice inflacije:
  • utjecaj inflacije na proizvodnju
  • utjecaj inflacije na promet
  • utjecaj inflacije na raspodjelu
  • utjecaj inflacije na potrošnju
  • utjecaj inflacije na vanjsko- ekonomske odnose

INFLACIJA

     Inflacija- svako stanje u kojem efektivna novčana potražnja prevladava nad ponudom robe i usluga.

     Vrste inflacije:

     Podjela po kriteriju:
  • Intenziteta- latentna, srednja, galopirajuća
  • Dužine trajanja- sekundarne, jednokratne, kronične
  • Porijeklu- domaće, inozemne
  • Virulentnosti( jačini)- aktivne, neaktivne, slobodne, prigušene
  • Inflacija potražnje
  • Troškovna inflacija
     Uzroci inflacije:
  • Na strani novca
  • Na strani roba
  • Ostali uzroci

srijeda, 12. prosinca 2012.

KATEGORIJE NOVČANIH SREDSTAVA

     Četiri kategorije novčanih sredstava nazivaju se MONETARNI POTENCIJAL.
  • M1- novčani optjecaj ili masa( Primarna likvidnost)
  • M2- quazi novac (Sekundarna likvidnost)
  • M3- ostala likvidna sredstva (Tercijarna likvidnost)
  • M4- nelikvidna sredstva

utorak, 11. prosinca 2012.

NOVČANI OPTJECAJ I NOVČANA MASA

  • Novčani optjecaj- cjelokupna masa različitih po formi prometnih i platežnih sredstava; sva ona sredstva koja imaju sposobnost da se prenose bez odgode i gubitaka i koja svatko prima za reguliranje obveza.
  • Devizni tečaj- ovisi o veličini dugovanja odnosno potraživanja prema inozemstvu.
  • Novčana masa- statistički pokazatelj: predstavlja kvantitativno stanje gotovog i depozitnog novca na određeni dan.

ponedjeljak, 10. prosinca 2012.

SUVREMENI NAČINI PLAĆANJA

  • Kartice- predstavljaju specifični bezgotovinski instrument plaćanja (plastični novac). Pojavljuju se 1950. godine (Diners). Vrste: bankarske kartice, nebankarske kartice, trgovačke kartice.
     Podjela kartica prema kriteriju mogućnosti koje pružaju korisnicima:
  • Kreditne kartice
  • Troškovne kartice
  • Debitne kartice
  • Pretplatne kartice
  • Purchasing kartice
     Prednosti plaćanja karticom:
  • odsustvo potrebe za gotovinom u svakom trenutku
  • lak i siguran prijenos i korištenje kartice
  • sigurnost u plaćanjima
  • ne postoje ograničenja glede iznosa koji se plaća
  • mogućnost odgode plaćanja
  • mogućnost obročne otplate
  • prednosti plaćanja u inozemstvu
  • mogućnost podizanja gotovine
     Elektronički oblici plaćanja- suvremeni oblik plaćanja kod kojeg se nalozi za plaćanje provode elektroničkim putem. Sigurna elektronička plaćanja moraju imati privatnost, identifikaciju korisnika, integritet poruka i nemogućnost opovrgavanja obavljene transakcije.

     Paypal- predstavlja internetsku tvrtku koja se bavi privatnim i službenim plaćanjem.
     Usluge Paypala:
  • Send money
  • plaćanje računa
  • slanje novca
  • usluge doznaka za razne fondove

nedjelja, 9. prosinca 2012.

MEĐUNARODNI PLATNI PROMET

     Instrumenti platnog prometa:

  • Bankovna doznaka- instrument plaćanja u platnom prometu s inozemstvom kojim jedna banka po nalogu svojeg komitenta nalaže drugoj banci isplatu određene svote korisniku.
  • Akreditiv- najčešći i najsigurniji instrument plaćanja; nalogodavac stavlja korisniku na raspolaganje preko banke određeni iznos deviza, s tim da korisnik mora ispuniti ugovorene uvjete.
  • Ček- predstavlja instrument plaćanja i instrument osiguranja plaćanja.
  • Inkaso dokumenata- naplata potraživanja prodavatelju temeljem prezentacije dokumenata. Može biti robni i nerobni inkaso.

petak, 7. prosinca 2012.

FUNKCIJE NOVCA

     Funkcije novca mogu se podijeliti u 3 skupine:
  • Klasična funkcija novca
  • Suvremena funkcija novca
  • Numizmatička funkcija novca
     Klasična funkcija novca dijeli se na:
  • Novac u funkciji mjere vrijednosti
  • Novac u funkciji sredstava prometa
  • Novac kao platežno sredstvo
  • Funkcija zgrtanja blaga
  • Funkcija svjetskog novca

četvrtak, 6. prosinca 2012.

TEORIJE O NOVCU

  • Metalistička teorija o novcu- novac ima funkciju posrednika u razmjeni i sam mora imati vlastitu vrijednost. Postoji kada je zakonom određena novčana jedinica jednaka određenoj količini jednog ili više metala.
  • Nominalistička teorija o novcu- predstavlja one novce i novčane jedinice kojima država daje svojstvo da se posredstvom njih mogu podmirivati pravovaljano i zakonski novčane obveze.
  • Kvantitativna teorija novca- ovise od odnosa ponude i potražnje roba i usluga s jedne strane i količine raspoloživog novca s druge strane.
     Postoji nekoliko vrsta metalnog važenja:
  • Monometalizam- (srebrna i zlatna valuta)
  • Paralelno važenje- u prometu cirkuliraju dvije vrste novca
  • Bimetalistička valuta- zakonom je utvrđeno da zlatni i srebrni novac koji se kuje u zemlji predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja.
  • Hromo važenje- jedna novčana jedinica je zakonsko sredstvo plaćanja, a uz nju postoji još jedna kao pomoćno sredstvo plaćanja.
  • Zlatna valuta

NOVČANE UNIJE

  1. Latinska 1865.- Belgija, Francuska, Italija, Švicarska, Bugarska, Grčka, Rumunjska, Španjolska, Srbija, Luksemburg, Finska, Južnoameričke države
  2. Skandinavska 1875.- Danska, Norveška, Švedska (zajednička novčana jedinica KRUNA)
  3. Zapadnoafričkih država 1961.
  4. Zemalja Središnje Afrike 1966.
  5. Istočno Karipskih država 1970.
  6. Zajedničko (bilateralno) uređenje- reguliranje novčanog sustava    

srijeda, 5. prosinca 2012.

DEPOZITNI NOVAC

     Depozit je potražni novčani saldo koji je kreditna institucija na temelju zakona ili ugovornih pogodbi dužna podmiriti vjerovniku, a on obuhvaća sredstva koja su preostala po bankovnim računima te privremena stanja vezana uz obavljanje poslovne djelatnosti kreditne institucije.

     Prednosti depozitnog novca:
  • omogućuje elastičnost monetarnoj politici
  • jeftin
  • pomoću bezgotovinskog plaćanja državna vlast kontrolira novčane tijekove
  • omogućuje racionalno poslovanje novcem

utorak, 4. prosinca 2012.

PAPIRNI NOVAC

     Papirni novac pojavio se sa razvojem trgovine, zbog kvarenja metalnog novca i zbog opasnosti nošenja plemenitog metala. Dolazi do potrebe uvođenja surogata novcu.
     Novčani surogati su različiti cirkulacijski papiri koji zamjenjuju novac i daju pravo imatelju na određenu količinu novca ili zlata.

     OSOBINE NOVČANICE:
  • glasi na okrugle iznose
  • nema roka uplate
  • glasi na donositelja

ponedjeljak, 3. prosinca 2012.

DEFINICIJE:

     Valute- sve što država utvrđuje da na njenom području vrijedi kao novac.
     Novčana jedinica- ime određene valute
     Kovnička stopa- broj novčanih jedinica koje se kuju iz određene količine zlata ili srebra, iz kg ili unce.
     Finoća ili čistoća- omjer između plemenite i neplemenite kovine.
     Remedij- zakonom dopušteno odstupanje od propisane težine ili finoće.
     Prometna težina- propisana težina koju kovinski novac mora imati da bi mogao biti u optjecaju.
     Novčani paritet- pokazuje koliko se plemenite kovine nalazi u novčanoj jedinici jednog novčanog sustava prema novčanoj jedinici drugog sustava.
     Rub novca- predstavlja funkciju promjera i težine kovanice.

    
     1 kg zlata= 3100 FF (francuski franak)
     1 FF= 0,32255 g zlata 
     20 FF= 6,451 g zlata 
     155 kom x 20 FF= 1 kg zlata

nedjelja, 2. prosinca 2012.

DEFINICIJA NOVCA I KOVINSKI NOVAC

     Novac je roba posebne vrste koja vrši društvenu funkciju općeg ekvivalenta s kojom se izražava vrijednost svih vrsta roba i usluga i gdje je cijena novčani izraz vrijednosti.

     Kovinski novac- može biti izgrađen tehnologijom kovanja ili lijevanja. U razdoblju metalizma ima osim nominalne i realnu vrijednost.
     Načini kvarenja novca:
  • zamjena
  • kontramarkiranje
  • vađenje sredine novca
  • struganje ruba novca
     Zakoni o novcu i kovnički propisi su:
  • valuta ili važenje
  • novčana jedinica
  • kovnička stopa
  • finoća kovanice
  • težina novca
  • remedij (tolerancija)
  • novčani paritet
  • prometna težina
  • rub novca

subota, 1. prosinca 2012.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE NOVCA

  • Maturalni novac (prirodnine)- plodovi iz prirode; kroz rad dobivaju uporabnu vrijednost
  • Simbolički novac- viši stupanj u razvoju novčarstva. Dolazi do zamjene tradicionalnog novca njegovim simbolom
  • Penzatorski novac- rezultat afirmacije kovina
  • Numeratorski novac- višak vrijednosti, privatno vlasništvo. To je najstariji novac numeratorskog tipa.

petak, 30. studenoga 2012.

VRSTE NOVCA

     Dimenzije novca:
  • ekonomska
  • pravna
  • društvena
  • kulturna   
     Vrste novca:
  • tradicionalni ( primitivni)
  • kovinski novac
  • papirni novac
  • depozitni novac      
      Tradicionalni (primitivni) oblici novca mogu biti:
  • Maturalni novac (prirodnine)
  • Simbolički novac
  • Penzatorski novac
  • Numeratorski novac

četvrtak, 29. studenoga 2012.

VRSTE ŽIVOTNOG OSIGURANJA:

     Najčešće vrste životnog osiguranja su:
  • mješovito osiguranje
  • osiguranje za slučaj smrti
  • osiguranje za slučaj doživljenja
     Mješovito osiguranje: kod police osiguranja za slučaj smrti i doživljenja, tzv. mješovito osiguranje, osigurana se svota isplaćuje korisniku ili korisnicima osiguranja ako osiguranik umre za vrijeme trajanja osiguranja ili na kraju ugovorenog trajanja osiguranja ako je osiguranik na životu.

     Osiguranje za slučaj smrti: ako je sklopljena polica osiguranja za slučaj smrti, tzv. riziko polica, osigurana se svota korisniku ili korisnicima isplaćuje samo u slučaju smrti osiguranika za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju.

     Osiguranje za slučaj doživljenja: kod police za slučaj doživljenja osigurana svota isplaćuje se samo u slučaju da osiguranik doživi istek ugovorenog roka.

srijeda, 28. studenoga 2012.

TRŽIŠTE OSIGURANJA

     Tržište osiguranja je ukupnost odnosa između ponuđača i tražitelja proizvoda osiguranja, pri čemu se ti odnosi odvijaju temeljem slobodnih odluka svih sudionika.
     Segmentacija tržišta osiguranja je proces traženja manjih, relativno istovrsnih dijelova globalnog tržišta osiguranja.

     Pet skupina varijabli koristi se pri segmentiranju tržišta osiguranja:
  • geografske (regija, selo, grad...)
  • demografske (spol, životna dob, broj članova obitelji...)
  • društveno- ekonomske (naobrazba, zanimanja, društveni status, visina i izvor prihoda...)
  • psihografske značajke osobe ( karakter osobe, stavovi, mišljenja, način života...)
  • ponašanje na tržištu osiguranja ( veličina korištenja pojedinih osiguranja, privrženost osiguravatelju)

utorak, 27. studenoga 2012.

PODJELA OSIGURANJA

     Najvažnija podjela je na:
  • životno osiguranje- (osiguranje života, rentno, dopunsko osiguranje uz osiguranje života, dobrovoljno mirovinsko osiguranje i druge vrste životnih osiguranja)
  • neživotno osiguranje- (osiguranje od posljedica nezgode, dobrovoljno mirovinsko osiguranje, osiguranje motornih vozila, osiguranje imovine od požara i drugih opasnosti, ostala osiguranja imovine, osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila i osiguranje od opće odgovornosti za imovinu).
     Osiguranje postoji praktično za sve vrste nepovoljnih događaja za koje:
  • vrijeme i mjesto događaja nisu izvjesni
  • učestalnost, odnosno stopa nepovoljnog događaja je predvidljiva
  • gubitak od događaja mora biti znatan, ali ne i katastrofalan, kako bi osiguravajuća društva mogla i imala interes da organiziraju osiguranje.                
     Najčešći tipovi osiguranja su:
  • osiguranje automobila
  • životno osiguranje koje predviđa isplatu novca u slučaju smrti nasljedniku ili onome koga je osigurani naznačio
  • zdravstveno osiguranje, koje pokriva predviđene troškove liječenja, lijekova i pomagala za osiguranoga
  • osiguranje imovine, koje osigurava od požara, provale, zemljotresa, poplave i sličnih događaja
  • putničko osiguranje, koje obično pokriva osiguranje od nesreće na putu, krađe i bolesti
  • rente, a to je fiksni tok dohotka tokom određenog vremena
  • mirovinsko osiguranje, osigurava dohodak u starosti
  • osiguranje od odgovornosti, koje pokriva tužbene zahtjeve protiv osiguranog
  • osiguranje od financijskih gubitaka

ponedjeljak, 26. studenoga 2012.

TEMELJNI POJMOVI OSIGURANJA

     Elementi ugovora o osiguranju su osigurani predmet, osigurana svota, osigurani rizici, premija osiguranja i osigurnina. Bruto premija je uobičajeni naziv koji se koristi za ukupnu premiju, po jednom ugovoru ili za pojedinu vrstu ili grupu osiguranja, ili za cijelo poduzeće za osiguranje. To je ukupna premija ili cijena osiguranja tj. iznos koji je dužan uplatiti osiguranik prilikom sklapanja osiguranja ukoliko nije uplata premije drugačije ugovorena. Naziva se tarifnom ili komercijalnom premijom, a utvrđuje se prema cjenicima, tarifama osiguravatelja u jedinstvenom postotku.
     Premija osiguranja je cijena osiguranja, odnosno novčani iznos koji ugovaratelj osiguranja plaća osiguravatelju temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju. Premija osiguranja sastoji se od: funkcionalne premije i režijskog dodatka.
     Osigurana svota je maksimalni iznos osiguravateljeve obveze prema osiguraniku odnosno korisniku osiguranja ukoliko nastupi osigurani slučaj.
     Osigurljivi rizik podrazumijeva događaj koji se može dogoditi u budućnosti, koji je neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.
     Osigurani rizik je rizik naveden u ugovoru o osiguranju, manifestacijom kojeg nastaje osigurani slučaj odnosno šteta na osiguranoj imovini.
     Osigurnina je novčani iznos kojeg osiguratelj obvezuje isplatiti osiguraniku osiguranja, temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju. Kod imovinskih osiguranja osigurnina je naknada za štetu, a kod životnih osiguranja ugovorena svota.
     Bonus je poseban popust ugrađen u cjenik koji se daje osiguraniku koji kroz određeno osigurateljno razdoblje nije imao štetu ili mu je omjer između uplaćene premije i isplaćenih šteta povoljan.
     Malus je doplatak na premiju ugrađen u cjenik koji osiguravatelj obračunava osiguraniku za individualan nepovoljan odnos premije i šteta, povišenje premijske štete osiguraniku za idući period ako su štete kroz ugovoreno ranije razdoblje znatno premašile ukupno uplaćenu premiju.
     Osobe u osiguranju su: osiguratelj, ugovaratelj osiguranja, osiguranik.
     Osiguranik je osoba čija je odgovornost pokrivena ugovorom o osiguranju; pravna osoba koja se bavi osiguranjem.
     Ugovaratelj osiguranja je osoba koja sa osigurateljem zaključi ugovor o osiguranju i po tom ugovoru mu pripadaju prava i dužnosti do nastupa osiguranog slučaja.
     Korisnik osiguranja je osoba, ili više njih, koja polaže pravo na odštetu kada dođe do osiguranog slučaja.

nedjelja, 25. studenoga 2012.

RAZVOJ I ZNAČAJ OSIGURANJA

     Osiguranje je uzajamno namirivanje potreba mnogobrojnih i na isti način ugroženih subjekata. Pod osiguranjem svake vrste podrazumijeva se isplata novčanih iznosa jednog fonda koji je formiran iz premije svih onih osoba koje su sudionici u odgovarajućoj vrsti osiguranja. Osnovna funkcija osiguranja je pružanje ekonomske zaštite od opasnosti i rizika koje ugrožavaju imovinu i osobe, a realizira se kroz naknadu šteta i isplatom osiguranih iznosa onima koje osigurani rizici pogode. Moguće je da osiguranje ima i funkciju preventive ako predvidi formiranje fonda preventive i izdvajanje iz bruto premije određenog iznosa sredstava za financiranje preventivnih mjera. Od ostalih funkcija izuzetno je važna socijalna funkcija. Što je razvijenije osiguranje, to je manja eventualna obveza države da razne vrste ekonomske pomoći pruži pojedincima i pravnim subjektima zbog nastupa štetnih događaja ukoliko za iste namjene ima formiran pričuvni fond. Svaka dobro uređena država teži da se u što većem opsegu provede ekonomska zaštita putem osiguranja za slučaj rizika pravnih subjekata i pojedinaca, te tako smanji pritisak na državne fondove.

subota, 24. studenoga 2012.

FINANCIRANJE PROJEKTA

     Realizacija Projekta otpočela je nakon potpisivanja Ugovora o zajmu 2002. godine. S obzirom na opsežan postupak aktiviranja, korištenje zajma počelo je tek u travnju 2003. godine. Zbog nedostupnosti samog zajma na početku Projekt se financirao sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske za nabavku neophodne informatičke opreme i namještaja. Kasnije su se počela koristiti i sredstva Europske Unije iz CARDS programa za 2002., 2003. i 2004. godinu kroz darovnice Svjetske banke. Sporazumom između Europske Unije i Svjetske banke definirano je da se sredstva iz CARDS programa za Projekt administriraju procedurama Svjetske banke. Temeljem takvog sporazuma između RH i IBRD-a potpisivane su darovnice tako da su se nabava i financije provodile po procedurama Svjetske banke. Ukupna sredstva Projekta iznose 48, 188 milijuna eura.

petak, 23. studenoga 2012.

PROJEKTI SVJETSKE BANKE U HRVATSKOJ U PRIPREMI I U TIJEKU

     Strategija partnerstva s Hrvatskom obuhvaća razdoblje od 2009.- 2012. godine te uključuje brojne projekte. Neki od njih su financirani zajmovima, a neki darovnicama Svjetske banke. Neki su nastavak projekata iz Strategije partnerstva za razdoblje 2004.- 2008. tj. sad počinje druga etapa njihove realizacije dok su neki potpuno novi projekti kojima je cilj pomoći Republici Hrvatskoj da unaprijedi pojedina područja. Neki od projekata su:
  • PROJEKT LUKA RIJEKA
  • PROJEKT ZAŠTITE OD ONEČIŠĆENJA OBALNIH VODA 
  • PROJEKT REFORME PRAVOSUĐA
  • PROJEKT SREĐIVANJA ZEMLJIŠNIH KNJIGA I KATASTRA 
     U financiranju Projekata sudjeluju:
  • Međunarodna banka za obnovu i razvoj
  • Republika Hrvatska iz državnoga proračuna
  • Hrvatske vode od naknade za zaštitu voda
  •  Jedinice lokalne samouprave s komunalnim društvima u iznosu gradnje i za otplatu zajma povećanjem cijene odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda.

četvrtak, 22. studenoga 2012.

FOND ZA CIVILNO DRUŠTVO

     Fond za civilno društvo (bivši naziv Program malih potpora) potpomaže aktivnosti povezane s uključivanjem građana osiguravanjem malih potpora koje provode uredi Svjetske banke u državama koje sudjeluju u Programu. Fond za civilno društvo daje početna sredstva i potpomaže aktivnosti koje osnažuju građane i omogućuju im da preuzmu inicijativu za pojačavanje i utjecanje na ishode razvoja. Aktivnosti jačaju mehanizme za uključivanje, odgovornost i sudjelovanje. Aktivnosti također jačaju partnerstva s javnim sektorom, ostalim organizacijama civilnog društva, kao i privatnim sektorom.
Organizacije civilnog društva mogu:
  • Promicati javni konsenzus i lokalno vlasništvo 
  • Omogućiti da se čuje glas primarnih i sekundarnih zainteresiranih strana
  • Pojačati i izbalansirati učinak razvojnih programa 
  • Donijeti inovativne ideje i rješenja izazovima razvoja
  • Poboljšati javnu transparentnost i odgovornost 

srijeda, 21. studenoga 2012.

STRATEGIJA PARTNERSTVA ZA RAZDOBLJE OD 2009.-2012.

     Odbor izvršnih direktora Svjetske banke je u rujnu 2008. godine raspravljao i prihvatio novu Strategiju partnerstva Svjetske banke za Hrvatsku. Strategija partnerstva ključni je dokument koji postavlja okvir suradnje između grupe Svjetske banke i Vlade Republike Hrvatske te opisuje planirane aktivnosti Banke u Hrvatskoj- zajmove, analitički rad i tehničku pomoć. Nova strategija partnerstva s Hrvatskom obuhvaća razdoblje od 2009.- 2012. godine te predviđa ukupno financiranje od strane Svjetske banke u iznosu od 1,8 milijardi USD tijekom četverogodišnjeg razdoblja. Cilj Strategije partnerstva je pružanje potpore Republici Hrvatskoj u procesu pristupanja Europskoj Uniji putem izjednačavanja razine dohotka u Republici Hrvatskoj sa razinama dohotka država članica Europskoj Uniji i podizanjem životnog standarda građana Republike Hrvatske. Taj sveobuhvatni cilj u potpunosti je u skladu s prioritetima Vlade iskazanim u različitim Vladinim programima, uključujući i Program Vlade Republike Hrvatske za mandat 2008.-2011., Nacionalni program za pristupanje Europskoj Uniji. Hrvatski prioriteti su glavni pokretači programa potpore grupe Svjetske banke. Partnerstvo će se nadograditi na zadaće povezane s pristupanjem Hrvatske EU te će biti organizirano oko četiri središnja područja:
  • Održavanje makroekonomske stabilnosti
  • Jačanje rasta predvođenog privatnim sektorom i ubrzanje konvergencije s EU
  • Poboljšanje kvalitete i učinkovitosti socijalnih sektora
  • Povećana održivost dugotrajnog razvoja

ponedjeljak, 19. studenoga 2012.

SURADNJA SVJETSKE BANKE I REPUBLIKE HRVATSKE

     Otkako je Republika Hrvatska postala članicom Svjetske banke 1993. godine ova je ustanova aktivno nudila svoju financijsku i tehničku pomoć kao i savjetovanje vezano uz politike u različitim područjima te analitičke usluge. U Republici Hrvatskoj, IBRD je od 1990. osigurao potporu za 41 projekt u ukupnoj vrijednosti od 2,52 milijarde USD i odobrio 52 darovnice u ukupnoj vrijednosti od 70 milijuna USD. U listopadu 2009., njegov aktivni kreditni portfelj sastojao se od ukupno 18 projekata za koje su preuzete obveze u ukupnom iznosu od 1,1 milijarde USD. Plan pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji i dalje je nit vodilja u osmišljavanju i provedbi programa Grupe Svjetska banka. U odabiru i kreiranju projekata primarna pažnja pridaje se procjeni podrške koju će predloženi projekti osigurati naporima Republike Hrvatske usmjerenima na pristupanje Europskoj Uniji.

subota, 17. studenoga 2012.

DAROVNICE SVJETSKE BANKE

     Od 1995. do studenog 2008. godine Republici Hrvatskoj odobreno je 50 darovnica u vrijednosti preko 63,7 milijuna USD. Sredstva tih darovnica koriste se putem Banke kao provedbene agencije, a odobrena su iz međunarodnih fondova tehničke pomoći:
  • Globalnog fonda za zaštitu okoliša ( Global and Environmental Facility- GEF)
  • Fonda za institucionalni razvoj ( Institutional Development Fund- IDF)
  • Fonda za razvoj politike i ljudskih resursa ( Policy and Human Resources Development Fund- PHRD)
  • iz sredstava donacija vlada Japana, UK Velike Britanije i Sjeverne Irske, Nizozemske, Švedske i Norveške te iz Programa CARDS Europske Unije.    
     U ožujku je potpisana darovnica GEF-a u iznosu od 5 milijuna USD za Projekt kontrole onečišćenja u poljoprivredi. Pregovori za darovnicu GEF-a za Projekt upravljanja slivom rijeka Neretve i Trebišnjice u iznosu od 2 milijuna USD održani su 3. travnja 2008. godine, a ugovor o darovnici je potpisan 9. rujna 2008. godine. Grupa Svjetske banke bila je partner Hrvatske u poslijeratnoj obnovi, gospodarskoj tranziciji i razvoju. Posebno važan prioritet Vlade je dovršiti proces pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji, ostvariti ubrzanu konvergenciju s razinom dohotka sadašnjih država članica Europske Unije na fiskalno, socijalno i ekološki održiv način, čime bi se hrvatskim građanima osigurao pristojan životni standard. Banka je spremna nastaviti pružati potporu u okviru ove Strategije partnerstva s Hrvatskom radi ostvarenja tog ambicioznog i vrijednog cilja.

četvrtak, 15. studenoga 2012.

SVJETSKA BANKA I HRVATSKA

     Republika Hrvatska postala je punopravna članica Svjetske banke 25. veljače 1993. godine. Svjetska banka je emitirala sveukupno 1.571.412 dionica od čega Hrvatska ima u njenom ukupnom kapitalu 2.293 dionice. Upisani kapital Hrvatske iznosi 276,64 milijuna USD. Temeljem broja dionica i uplaćenog udjela u kapitalu Hrvatska ima pravo na 2.543 glasa što čini 0,16 % glasačke snage. Hrvatska se nalazi u nizozemskoj konstituenci kojoj je na čelu izvršni direktor Svjetske banke g. Ruud Treffers. Nizozemska konstituenca uključuje 13 zemalja: Armenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, Gruzija, Izrael, Hrvatska, Makedonija, Moldavija, Nizozemska, Rumunjska, Ukrajina i Crna Gora. Od rujna 2007. godine Banka je reorganizirala svoje odjele kako bi povećala svoju efikasnost u radu sa zemljama članicama. Hrvatska je svrstana u Odjel za Srednju Europu i baltičke zemlje. Svrstavajući Hrvatsku u grupu sa zemljama članicama Europske Unije Svjetska banka je pokazala kako doživljava napredak i reforme koje se provode u Hrvatskoj. Novi odjel obuhvaća 10 zemalja članica EU iz zadnja dva kruga proširenja te Hrvatsku.

srijeda, 14. studenoga 2012.

ZADACI I CILJEVI SVJETSKE BANKE

     Osnovni zadaci Svjetske banke su:
  • pomaganje obnove i razvoja proizvodnje i gospodarstva nedovoljno razvijenim zemljama članicama tako da olakšava investiranje kapitala.
  • poticanje privatnih investicija putem garancija ili učešća u zajmovima vlastitim ili posuđenim sredstvima
  • pomaganje razvijanja međunarodne trgovine i održavanja ravnoteže u bilancama plaćanja poticanjem međunarodnih investicija u cilju razvoja gospodarstva zemalja članica, pridonoseći na taj način rastu produktivnosti, životnog standarda i poboljšanju uvjeta rada.
     Pored navedenih osnovnih zadaća banka obavlja i druge poslove, kao na primjer preko svojih specijalista sudjeluje u analizi ekonomskih problema i tehničkih rješenja te vrši izobrazbu kadrova za ekonomska, financijska i tehnička pitanja. U tu svrhu osnovan je Institut za ekonomski razvoj i obučavanje kadrova.

utorak, 13. studenoga 2012.

UPRAVNA STRUKTURA SVJETSKE BANKE:

  • Skupština guvernera- Zemlje članice Svjetske banke zastupane su od strane guvernerskog vijeća. Prema odredbama ugovora sa Svjetskom bankom svaka članica imenuje jednog guvernera i njegovog zamjenika. Mandat guvernera i njegovog zastupnika traje 5 godina i obojica mogu biti ponovno izabrana. To je najviše tijelo koje donosi smjernice politike i usvaja glavne poslovne odluke, sastaje se jednom godišnje na zajedničkoj Skupštini s MMF-om, svaka članica ima 250 glasova plus glas za svaku dionicu koju posjeduje.
  • Izvršni odbor- zadužen je za odvijanje sveopće poslovne djelatnosti Svjetske banke. Članove odbora kojih je 5 biraju 5 zemalja koje imaju najviše glasova, te zemlje su SAD, Japan, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Ostale članove izvršnog odbora biraju druge zemlje članice Svjetske banke. Izbor za članove izvršnog odbora odvija se redovno svake dvije godine u pravilu u okviru godišnjeg zasjedanja Svjetske banke.
  • Predsjednik

ponedjeljak, 12. studenoga 2012.

ORGANIZACIJE SVJETSKE BANKE

     Svjetska banka predstavlja grupu organizacija koju čine Međunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD), Međunarodno udruženje za razvoj (IDA), Međunarodna financijska korporacija (IFC), Agencija za multilateralno garantiranje investicija (MIGA) te Međunarodni centar za rješavanje pravnih sporova pri investiranju (ICSID).
     Međunarodno udruženje za razvoj osnovano 1960. godine, a danas broji 170 zemalja članica. Cilj je poticanje ekonomskog razvitka i povećanja produktivnosti manje razvijenih područja svijeta koja su u njenom članstvu. IDA svoja sredstva planira u okviru dugoročnih beskamatnih kredita i subvencija te na taj način smanjuju siromaštvo i poboljšava uvjete življenja u siromašnijim zemljama. Hrvatska je članica Udruženja od 25.02.1993. godine.
     Međunarodna financijska korporacija osnovana je 1956. godine, a danas ima 182 članice. Osnovni cilj je unapređivanje gospodarskog razvoja i poboljšanja življenja kroz poticanje investicija u privatnom sektoru zemalja članica, a posebice u manje razvijenim područjima.
     Multilateralna agencija za investicijske garancije osnovana je 1985. godine, a današnji broj zemalja kao njezinih punopravnih članica je 175. Osnovni cilj je poticanje priljeva investicija za proizvodne svrhe u zemlje članice, a osobito u zemlje članice u razvoju. U suradnji sa Svjetskom bankom osigurava financiranje fondova i kompleksnih infrastrukturnih projekata.
     Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova osnovan je 1966. godine, a danas ima 144 zemlje članice. Osnovni cilj je osiguranje pomirbe i arbitraže u međunarodnim investicijskim sporovima, a u cilju unapređenja i povećanja stranih investicija.

nedjelja, 11. studenoga 2012.

POVIJEST SVJETSKE BANKE

     Svjetska banka osnovana je 1. srpnja 1944. godine u Bretton Woodsu na sjednici kojoj su prisustvovale 44 vlade zemalja. Sjedište joj je u Washingtonu. Pomagala je u obnovi Europe nakon 2. svjetskog rata. Prvi zajam odobrila je 9. svibnja 1947. godine u visini od 250 milijuna USD, a bio je namijenjen za obnovu Francuske. Danas Svjetska banka više obraća pozornost na smanjivanje siromaštva u svijetu. Prije je Svjetska banka imala stožer u kojem su bili tehnički stručnjaci, kao i stručnjaci zaduženi za financijsku analizu te su isključivo radili u Washingtonu. Danas raspolaže jednim znatno većim stožerom koji ima stručnjake iz ekonomije, vanjske politike, stručnjake za pojedina područja te stručnjake za socijalna pitanja. U 80- im godinama djelovala je u različitim smjerovima; početkom tih godina bila je suočena sa makroekonomskim problemima i pitanjima koja su se ticala reprogramiranja dugova, poslije su na prvo mjesto dolazile socijalne i teme vezane za zaštitu okoliša. Tijekom suočavanja sa svim tim problemima neki su im prebacivali  kako rade suprotno svojim načelima u projektima koji su privlačili više pozornosti. Kako bi se suočili sa dvojbama oko kvalitete djelovanja Svjetske banke, javnosti je prezentirano izvješće o radu. Nedugo nakon toga počela je reforma koja je podrazumijevala reviziju u kojoj se trebalo ustanoviti dali su prigovori upućeni Svjetskoj banci osnovani. Nakon toga su Svjetska banka i njene organizacije učinile znatan korak prema naprijed. Svaka organizacija, sama za sebe je radila na tome kako bi bila efikasnija i djelotvornija. Samim time je došlo do pomaka te se moglo vidjeti kako su promjene dobro došle, a i neki su priznali kako su zadovoljni učinjenim. Svjetska banka je time dobila na značenju na svjetskoj političkoj sceni.

subota, 10. studenoga 2012.

SVJETSKA BANKA

     Grupacija Svjetske banke (The World Bank Group) sa svojim radom i resursima bogatih zemalja pokušava utjecati na rast siromaštva u zemljama. Kao jedna od najvećih svjetskih institucija koje nude pomoć, Svjetska banka pomaže zemljama koje su u razvoju pri njihovom razvoju u školstvu, zdravstvu, opskrbi vodom i strujom kao i u borbi protiv bolesti i zaštiti okoliša. Svjetska banka nije u doslovnom smislu "banka" već posebna organizacija Ujedinjenih naroda kojoj pripada 187 zemalja članica. Spomenute zemlje su odgovorne za financiranje te svjetske institucije kao i za način na koji se njena sredstva koriste.

srijeda, 7. studenoga 2012.

FINANCIJSKA KRIZA PRIJETI PRISTUPU HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU

     Hrvatskim ambicijama da u skladu s ranije zacrtanim rokovima zemlja postane članicom Europske Unije odjednom su se prepriječile dvije nove nevolje. Obje te nevolje nisu izravno povezane s pregovorima između Europske Unije i Hrvatske, ali će na pregovore možda dramatično utjecati. Riječ je o procesima koji će mijenjati opći odnos Europske Unije prema daljnjem proširenju, pa i prema eventualnom članstvu Hrvatske i koji će izravno pojačati trend koji sve više prevladava u europskoj javnosti, a to je da Europskoj Uniji više ne trebaju nove članice. Prije nego što se analiziraju ove dvije nevolje, treba konstatirati ključnu činjenicu, a to je da je Europska Unija ušla u jednu od najtežih kriza od svojeg osnivanja, krizu koja tjera glavne članice Europske Unije da preispitaju bit svoje organizacije  te ozbiljno razmotre njenu budućnost. Ne treba podcjenjivati niti vrlo zlokobne prognoze kako bi ova kriza mogla biti početak kraja Europske Unije kakva je sada, da bi se mogla dramatično transformirati u nešto sasvim drugo, te da Europska Unija u koju će Hrvatska eventualno ući neće biti ona u koju je do sada ulazila. Jedan od tih, za Hrvatsku opasnih procesa, sve je dublja europska financijska kriza, koja se negativno odražava na proces daljnjeg proširenja Europske Unije, ali i situaciju na prostoru koji se u Europskoj Uniji zna nazivati zapadni Balkan. Ta se kriza sada najjače manifestira kroz sadašnji kaos i kolaps Grčke, što ima posebno značenje upravo za prostor jugoistočne Europe. Kao prvo, upravo je Grčka najviše inzistirala na brzom uključivanju ovog prostora u Europsku Uniju, čak je kao rok za to nedavno istaknula 2014. godinu, a sada zbog financijskog kraha potpuno gubi politički kredibilitet u Europskoj Uniji. Grčka je inzistirala da se što prije u Europsku Uniju prime zemlje tzv. zapadnog Balkana- Srbija, Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina i Albanija, a za to je dobila i načelnu podršku Italije. Hrvatska je u sasvim drukčijoj situaciji te s mnogo argumenata tvrdi da je spremna za prijem, ali s obzirom na sve što se sada događa u Europskoj Uniji bit će i prema njoj mnogo sumnjičavosti. Stoga će se s otvaranjem posljednjih poglavlja vjerojatno kasniti, a možda će se i već otvorena pregovaračka poglavlja mnogo teže zatvarati nego što je to itko očekivao.Zbog spomenute grčke krize intenzivnije se razmatraju i jako ozbiljna pitanja o budućnosti same Europske Unije. Očito je da Europa više neće moći računati na raniji rast te da će neke europske regije to osiromašenje mnogo teže podnositi od drugih. Još jednom se pokazuje koliko su u pravu bili oni koji su proteklih godina govorili kako nema važnijeg vanjskopolitičkog prioriteta za Hrvatsku od što hitnijeg ulaska u Europsku Uniju jer će svako odgađanje taj prijem činiti sve težim, a ekonomski i politički položaj Hrvatske pogubnijim.

ponedjeljak, 5. studenoga 2012.

BUDUĆNOST EUROPSKE UNIJE-MANJAK RADNE SNAGE

     Čak i migracijski valovi velikih razmjera samo će djelomično i samo kratkoročno, poništiti negativni utjecaj starenja radne snage. Broj imigranata koji će ući u zemlje Europske Unije kroz sljedećih 40 godina bit će gotovo jednak broju stanovnika Španjolske, ali još uvijek neće biti dovoljan da bi spriječio manjak radne snage u Uniji, pokazao je dokument Odbora za ekonomsku politiku Europske Unije. Dokument kaže da će broj imigranata u Europsku Uniju dostići 40 milijuna do 2050. godine, ali broj zaposlenih će se i dalje smanjivati ako se ne bude radilo dulje te ako više ljudi koji su sada klasificirani kao neaktivni ne uđu na tržište rada. Manje radnika značit će sporiji ekonomski rast i manje novca od poreza koji bi se mogao potrošiti na poboljšanje zdravstvene skrbi i skrbi za starije, što bi moglo potkopati europski sustav socijalnih povlastica. Izvješće kaže da će se bez imigracije neke zemlje Europske Unije suočiti s padom radne snage od 35 % do 2050. godine.

petak, 2. studenoga 2012.

ZAHTJEVI EUROPSKOJ UNIJI:

  • Osigurati organizaciju i ljudske resurse sposobne da izgrade globalnu viziju i očekivane funkcije koje će biti potrebne (europska mreža analitičara, transnacionalne fondacije, združene jedinice integracije)
  • Analizirati i razumjeti moguće promjene izvan Europe europskoga unutarnjeg iskustva (uloga regionalnih integracija kao budućih glavnih nositelja globalnih organizacija)
  • Progresivno organiziranje javnih rasprava o ulozi Europske Unije u svijetu s jasno definiranim pojmovima rasprave: prema carstvu i želji za moći ili prema pristupu inovativne zajednice koja će biti katalizatorom moderniteta.
  • Povezati svoj napredak i problematična područja s vanjskim partnerima, prije svega sa svojim privilegiranim susjedima i SAD-om, u cilju pokretanja dinamičkog i interaktivnog procesa.
  • Integrirati nove objektivne izazove u svoje imperative.

četvrtak, 1. studenoga 2012.

TRI KLJUČNA DOPRINOSA EUROPSKE UNIJE SVIJETU

  • Iskustvo koje će pomoći u oblikovanju i implementaciji globalnih institucija u 21. stoljeću 
  • Senzibilitet i povijesni odnosi sa svim religijama svijeta koji će pomoću boljem razumijevanju, smanjivanju tenzija i predviđanju kriza.
  • Pristup koji omogućava razvoj koncepata i sredstava za suočavanje s novim zajedničkim izazovima koje postavljaju prirodni izvori, siromaštvo, zdravlje, okoliš i sl.

srijeda, 31. listopada 2012.

POGLED U BUDUĆNOST EUROPSKE UNIJE

     Europska Unija treba imati sposobnost da svlada dvoja velika vrata ka 21. stoljeću: povećanu integraciju te proširenje. Ta dva izazova također će konstituirati dva povijesna početka- ako će biti uspješno ostvarena, a njihov uspjeh bit će moguće dokazati samo nekoliko godina ili čak desetljeća nakon što se to zaista i dogodi. Vjerodostojnost odgovara na ta pitanja (njihova sposobnost da daju stalna, dugotrajna rješenja u svezi nastalih problema) bit će određena njihovim demokratskim odnosom prema očekivanjima građana te administrativnom i političkom učinkovitošću s obzirom na ograničenja u upravljanju i djelovanju. Ako se usredotočimo na politički aspekt, sigurno je da će se u razdoblju 2000- 2020. godine Europska Unija suočiti s povijesnim izazovom koji nema svoj ekvivalent u povijesti čovječanstva: kako organizirati i osigurati mirno funkcioniranje skupine od 20 do 25 država sa 350 ili 500 milijuna stanovnika koji govore 20 različitih jezika. Taj povijesni izazov preinačen je u politički izazov koji svima postaje primjetan i moramo ga poduzeti do kraja desetljeća pri inkorporiranju novih ljudi u Europsku Uniju: kako uskladiti populaciju s procesom izgradnje Europske Unije i osigurati je od psiholoških potresa koji se javljaju u pozadini, a povezani su s uvođenjem eura, velikom nesigurnošću u koju je uključen proces proširenja i sve većega nepovjerenja u institucije Europske Unije i političke stranke koje su ih vodile i podržavale gotovo 50 godina.

utorak, 30. listopada 2012.

BUDŽET EUROPSKE UNIJE

     Budžet Europske Unije iznosi oko 1% nacionalnog bogatstva država članica Europske Unije, odnosno 235 eura po glavi stanovnika. Glavni izvori budžetskih prihoda Europske Unije su: uvozne poljoprivredne i takse na uvoz šećera, carine, porez na dodanu vrijednost, uplate država članica. Budžet Europske Unije počiva na šest osnovnih principa: jedinstvo, univerzalnost, godišnje razdoblje, ravnoteža, specifikacija i monetarna jedinica. Budžet se usvaja prema jedinstvenoj proceduri koja uključuje Europsku komisiju, Vijeće Europske Unije i Europski parlament. Europska Unija troši više od 100 milijardi eura svake godine na projekte iz različitih zemalja od poljoprivrede do inostrane pomoći. Na kraju godine realizira se izvještaj o budžetskoj potrošnji i provodi se audit. Europska Unija je u 2007. godini potrošila 114 milijardi eura. Budžet Europske Unije za 2010. godinu iznosi 141.5 milijarde eura, što predstavlja povećanje od 3.6 % u odnosu na 2009. godinu. U državnom proračunu za 2011. godinu planirano je da država u financiranju provedbe EU projekata sudjeluje sa 470.3 milijuna kuna. Ukupna vrijednost EU projekata koji su se provodili u 2011. godini prema prijedlogu državnog proračuna je 1.6 milijarde kuna.




ponedjeljak, 29. listopada 2012.

INSTITUCIJE EUROPSKE UNIJE

Najvažnije institucije Europske Unije su:
  • Vijeće Europske Unije- najvažnije zakonodavno tijelo Unije. Okuplja ministre vanjskih poslova 15 zemalja članica, čiji sastav ovisi o temi o kojoj se raspravlja temeljem dnevnog reda. Kao zastupnik zemalja članica, Vijeće donosi sve značajne pravne odluke, odredbe, direktive i zaključke. Za organizaciju rada Vijeća zaduženi su Glavno tajništvo i Pravna služba. Odluke Vijeća priprema komisija stalnih zastupnika zemalja članica i komisija stručnjaka nacionalnih ministarstava. Rad Vijeća potpomaže i Glavno tajništvo u Bruxellesu koje je nadležno za pripremu i provedbu odluka. Vijeće odlučuje o aktivnostima i ciljevima Unije, određuje buduće aktivnosti Unije te usklađuje zajedničke politike u zemljama članicama i rješava njihove nesuglasice.
  • Europska komisija- jedna od temeljnih institucija Europske Unije, koja predstavlja i štiti interese Zajednice. Ima 27 članova (povjerenici, 5 potpredsjednika i predsjednik EK). Komisija je slijednica Komisije Europske zajednice nastale 1. srpnja 1967. godine temeljem Ugovora o spajanju Visokog ureda Europske zajednice za ugljen i čelik, Komisije Europske ekonomske zajednice i Euratoma. Od 5. siječnja 1995. godine Komisija ima 20 članova (dva člana za Francusku, dva za Njemačku, dva za Veliku Britaniju, dva za Italiju i dva za Španjolsku i po jednog člana iz ostalih zemalja).
  • Europski parlament- predstavničko tijelo građana Europske Unije. Ima 785 članova. Sjedište parlamenta je u Strasbourgu, a Tajništvo se nalazi u Luksemburgu. Europski parlament ima 626 poslanika koje od 1979. godine neposredno biraju građani država članica Unije na razdoblje od 5 godina.
  • Europski sud pravde- sjedište suda je u Luksemburgu i sastoji se od 5 sudaca i 9 glavnih odvjetnika koje sporazumno imenuju države članice na 6 godina. Uloga suda je da osigura poštivanje zakona u tumačenju i provedbi Ugovora.
  • Europsko Vijeće- proizašlo iz prakse uvedene 1974. godine, da se čelnici država ili vlada i njihovi ministri redovito sastaju na zajedničkim zasjedanjima. Vijeće se sastaje najmanje dva puta godišnje.
  • Revizorski sud- institucija Europske Unije čija je osnovna zadaća ispitivati zakonitost i pravilnost svih prihoda i rashoda Europske Unije, uključujući račune svih tijela Europske Unije. Na kraju svake financijske godine tijelo podnosi Godišnji izvještaj o proračunu Europske Unije, Europskom parlamentu i Vijeću ministara. Izvještaj se objavljuje u Službenom listu Europske Unije.
  • Odbor regija- savjetodavno tijelo EU, sastavljeno od 317 članova koje delegiraju tijela lokalnih i regionalnih vlasti država članica Europske Unije kako bi zastupali interese regija jedinica lokalne samouprave.
  • Europska Središnja banka- osnovana sredinom 1998., 1999. godine preuzela je odgovornost za provedbu europske monetarne politike. Glavna joj je zadaća održavanje stabilnosti jedinstvene europske valute- eura. Sjedište joj je u Frankfurtu.
  • Europska investicijska banka- ustrojena je Rimskim ugovorom o osnivanju Europskih zajednica, s ciljem pridonošenja uravnoteženosti razvoja Europske zajednice gospodarskom integracijom i socijalnom kohezijom.
  • Europska banka za obnovu i razvoj- osnovana je 1991. godine kako bi pomogla bivšim komunističkim državama u njihovoj transformaciji u tržišna gospodarstva. Banka se bavi investiranjem u privatna poduzeća, samostalno ili s drugim partnerima. Sjedište banke je u Londonu.

subota, 27. listopada 2012.

PREGOVORI EUROPSKE UNIJE I HRVATSKE

     Sudionici pregovaračkog procesa su države članice Europske Unije i država kandidatkinja. Na strani Europske Unije, Vijeće ministara (koje predstavlja država članica) je glavni donositelj odluka u savjetovanju s Europskim parlamentom i drugim nadležnim institucijama. Sa svoje strane, država kandidatkinja- Hrvatska- imenuje glavnog pregovarača i pregovaračku skupinu. Oni se savjetuju s Vladom i širom javnošću, poduzetnicima, sindikatima, civilnim društvom, regionalnim skupinama i predstavnicima različitih društvenih interesnih skupina prije nego počnu raditi na nacrtu nacionalnog stajališta demonstrirajući sposobnost svoje zemlje da zadovolji kriterije za ulazak u Europsku Uniju.

petak, 26. listopada 2012.

ODNOSI REPUBLIKE HRVATSKE I EUROPSKE UNIJE

     Odnosi Hrvatske i Europske Unije počinju se razvijati međunarodnim priznanjem Republike Hrvatske kao nezavisne i suverene države 15. siječnja 1992. godine. Intenziviranje odnosa krajem 1999., a poglavito početkom 2000. godine dovelo je do potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 29. listopada 2001. godine. Hrvatska je bila druga zemlja koja je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s Europskom Unijom i taj Sporazum predstavlja prvi službeni ugovorni korak u institucionalizaciji odnosa Hrvatske s Europskom Unijom. Sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. godine. Nakon pozitivne procjene tadašnje glavne tužiteljice ICTY-a da je suradnja Republike Hrvatske s ICTY-em potpuna, zaključeno je da su ispunjeni svi uvjeti za otvaranje pregovora te su pregovori o pristupanju Hrvatske Europskoj Uniji službeno otpočeli 3. listopada 2005. godine.

     Na jedanaestom sastanku pristupne konferencije s Hrvatskom na ministarskoj razini održanom 22. prosinca 2010. godine u Bruxellesu privremeno su zatvorena sljedeća tri poglavlja "Pravda, sloboda i sigurnost", "Okoliš" i "Vanjska sigurnosna i obrambena politika". Hrvatska je sveukupno u 2010. godini uspjela zatvoriti 11 poglavlja i tako doći do ukupno 28 privremeno zatvorenih poglavlja od 35 poglavlja koja čine zakonski okvir Europske Unije. Time Hrvatska pokazuje odlučnost u smislu daljnjeg provođenja reformi. To također pokazuje predanost Europske Unije da i dalje postupa u skladu s načelom vlastitih zasluga.

četvrtak, 25. listopada 2012.

STANOVNIŠTVO I POVRŠINA EUROPSKE UNIJE

     Europska Unija je do kraja 2006. godine (25 država članica) obuhvaćala 3,973.597 km kvadratnih (neznatno veće od Indije, čime bi bila 7. najveća država svijeta). Na tom teritoriju ima, prema popisu iz 2001., oko 456 milijuna stanovnika s prosječnom gustoćom naseljenosti. Nakon priključenja Bugarske i Rumunjske 1. siječnja 2007. godine, površina Europske Unije povećala se na 4,325.675 km kvadratnih, a populacija na 496 milijuna stanovnika. Prosječni BDP po stanovniku iznosio je 27.000 USD. Najmanji BDP imale su balkanske države Rumunjska i Bugarska, a najveći Luksemburg, Irska, Danska i Velika Britanija.

srijeda, 24. listopada 2012.

KORISTI I DUŽNOSTI ZEMALJA EUROPSKE UNIJE

     Zadaća Europske Unije je organizirati odnose između država članica i njihovih naroda na način koji pokazuje dosljednost i solidarnost. Koristi država članica su izravne i mnogobrojne: od ravnopravnog sudjelovanja u radu tijela Unije i oblikovanju zajedničkih odluka i politika, od korištenja prednosti unutarnjeg tržišta i utjecaja Europske Unije u međunarodnim odnosima do suradnje u razvojnim projektima (suradnje koja omogućuje stjecanje znanja i tehnologije, korištenje sredstava Europske Unije iz fondova namijenjenih smanjivanju razlika između regija i država članica u Europskoj Uniji, učinkovitoj i ravnomjernoj zaštiti okoliša i sl.) te zaštite koju pruža zajednička obrambena i sigurnosna politika Unije i konačno, do korištenja aranžmana Unije u međunarodnoj trgovini, u sklopu sporazuma Europske Unije i Svjetske trgovinske organizacije. Dužnost je svake članice Europske Unije da primjenjuje pravne propise Europske zajednice, poznate pod nazivom pravna stečevina Zajednice, te da aktivno pridonosi ispunjavanju ciljeva Europske Unije kroz aktivnosti na razini država članica i na razini Europske zajednice. Također, dužnost svake članice Europske Unije je da uplaćuje u proračun Europske Unije određeni dio prihoda od poreza na dodanu vrijednost koje se u toj državi primjenjuje izravni doprinos države članice koji je određen u odnosu na visinu njezinog bruto nacionalnog dohotka.

ponedjeljak, 22. listopada 2012.

KRITERIJI ZA ČLANSTVO U EUROPSKOJ UNIJI

     Pristupanje može uslijediti jedino ako dotična europska država ispunjava sve kriterije pristupanja koji su utvrđeni na Europskom vijeću u Kopenhagenu 1993. godine i ponovno potvrđeni na Europskom vijeću u Madridu 1995. godine. Ti su kriteriji:
  • POLITIČKI- stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina te prihvaćanje političkih ciljeva Unije.
  • GOSPODARSKI- postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva u državi kandidatkinji te sposobnost države kandidatkinje da izdrži tržišnu konkurenciju u Uniji.
  • PRAVNI- usvajanje cjelokupne pravne stečevine Unije. Pravna stečevina Europske Unije skup je prava i obveza koje sve države članice obvezuje i povezuje unutar Europskih Unija. Ona ne predstavlja samo pravo u užem smislu riječi već obuhvaća i sadržaj, načela i političke ciljeve osnivačkih ugovora, presude Europskog suda, deklaracije i rezolucije koje je Europska Unija usvojila, mjere koje se odnose na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, mjere koje se odnose na pravosuđe i unutarnje poslove te međunarodne ugovore koje je sklopila Europska zajednica.
  • ADMINISTRATIVNI- prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju.

petak, 19. listopada 2012.

NAJVAŽNIJI KORACI PETOG PROŠIRENJA

  • 19. prosinac 1989.- započeo "Phare" program
  • 1990.- Cipar i Malta zatražili članstvo u EU
  • 1993.- Kopenhagen- Europsko Vijeće postavilo kriterije za pristupanje Europskoj Uniji
  • 1994.- Mađarska i Poljska podnose molbu za članstvo u Europsku Uniju
  • 1995.- Aplikaciju podnose Slovačka, Rumunjska, Litva, Estonija, Letonija i Bugarska
  • 1996.- aplikaciju podnijele Češka i Slovenija
  • Prosinac 1997.- Luxembourg- Europsko Vijeće odlučilo je započeti s procesom pregovora s nekim zemljama
  • Prosinac 1999.- potvrđeno je da će pristupni razgovori započeti sa 12 zemalja kandidata
  • Prosinac 2002.- Kopenhagen- odlučeno je da će 10 zemalja kandidata pristupiti 1. svibnja 2004.
  • Travanj 2003.- Atena- potpisano 10 sporazuma o pridruživanju
  • 1. svibanj 2004.- 10 novih članica pristupilo Europskoj Uniji
  • Lipanj 2004.- izbori za Europski parlament
  • Prosinac 2004.- dileme oko pridruživanja Turske
  • 2007.- nove članice- Bugarska i Rumunjska
  • 15. prosinac 2008.- Karipski otoci Bonaire, Saba i Sint Eustatius postat će izravni dio Nizozemske kao posebne općine (bijzondere geemente), te će stoka postati i dio Europske Unije.

četvrtak, 18. listopada 2012.

PETO PROŠIRENJE EUROPSKE UNIJE

     Povijesni datum 5. svibanj 1994. godine obilježava peto proširenje i do sada najveće proširenje Europske Unije. Ovo je proširenje koje prelazi granicu podjele na europski istok i europski zapad. Osim što je ovo proširenje najveće ono je i najzahtjevnije do sada, ponajviše zbog ekonomskih karakteristika novih zemalja članica. Te zemlje srednje i istočne Europe su siromašnije od ostalih, starijih članica Europske Unije te je zbog toga velika razlika bruto društvenih proizvoda po glavi stanovnika.

srijeda, 17. listopada 2012.

NOVA EUROPA

     Nova Europa je retorički termin koji su koristili konzervativni američki analitičari u SAD-u kako bi opisali bivše europske komunističke države. Danas se pod tim pojmom smatraju sve europske zemlje koje su nastale u 20. stoljeću i kasnije.
Karakteristike Nove Europe:
  • 450 milijuna stanovnika
  • 25 država
  • 75 milijuna novih stanovnika Europske Unije zarađuje samo 40% dohotka ostatka stanovnika
  • tijekom 2004-2006: 40 milijardi eura novim članicama za strukturne i regionalne projekte

utorak, 16. listopada 2012.

PROŠIRENJE 2004. GODINE NAJVEĆE DO SADA

     Proširenje u 2004. godini, sa 15 na 25 članica, najveće je proširenje u povijesti Unije. Stvorena je Nova Europa, treće najveće tržište na svijetu sa više od 75 milijuna stanovnika. Vuče korijene u padu komunizma, simboliziranim padom Berlinskog zida 1989. godine i ponudilo je neočekivanu i nečuvenu mogućnost za proširenje stabilnosti i prosperiteta u kojima uživaju građani Europskih Unija  na Središnju i Istočnu Europu. Bugarska i Rumunjska su se priključile Uniji u siječnju 2007. godine. Proširenje 2004. godine uslijedilo je na vrhuncu predviđanja kako će doći do kaosa, vala jeftine radne snage i povećanja nezaposlenosti u Europskoj Uniji.

ponedjeljak, 15. listopada 2012.

ZNAČAJNI DOGAĐAJI I USTAVNI TEMELJI EUROPSKE UNIJE

  • Travanj 1951.- Pariški ugovor
  • 1957.- Rimski ugovori
  • 1986.- Jedinstveni europski akt
  • 1992.- Ugovor iz Maastrichta
  • 1997.- Amsterdamski ugovor

subota, 13. listopada 2012.

STRUKTURA EUROPSKE UNIJE

     Ugovorom o Europskoj Uniji uspostavljena je trojaka struktura Europske Unije, koja se često opisuje pomoću pročelja antičkog grčkog hrama sa tri stupa, a stupovi se međusobno razlikuju po naravi suradnje u njihovom okviru među državama članicama:
  • Prvi stup tvore već ranije osnovane Zajednice: Europska zajednica ua ugljen i čelik, koja je prestala postojati 2002. godine, Europska ekonomska zajednica  te Europska zajednica za atomsku energiju.
  • Drugi stup sastoji se od suradnje država članica u području Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (engl. Common Foreign and Security Policy).
  • Treći stup sastoji se od suradnje država članica u području u pravosuđu i unutarnjim poslovima (engl. Justice and Home Affairs), kako je to izvorno definirano Ugovorom iz Maastrichta. On je preimenovan 1997. godine Ugovorom iz Amsterdama u Policijsku i pravosudnu suradnju u kaznenim predmetima (engl. Police and Judicial Cooperation in Criminal Matters) jer je dio poslova prebačen u prvi stup.

petak, 12. listopada 2012.

OSNOVNE ODREDBE EUROPSKE UNIJE

     Osnovne odredbe Europske Unije donijete su nizom ugovora:
  • Pariški ugovor- koji je 1951. godine uspostavio Europsku zajednicu  za ugljen i čelik (ECSC)
  • Rimski ugovori- koji su 1957. godine uspostavili Europsku ekonomsku zajednicu (EEC) i Europsku zajednicu za atomsku energiju (Euratom). 
     Ta dva ugovora o osnivanju  kasnije su se nadopunili sa:
  • Jedinstvenim europskim aktom (1986.)
  • Ugovorom o Europskoj Uniji (1992.)
  • Amsterdamskim ugovorom iz 1997.
  • Ugovorom iz Nice (2001.)

četvrtak, 11. listopada 2012.

DEFINICIJA I NASTANAK EUROPSKE UNIJE

     Europska Unija je regionalna organizacija europskih država kroz koju članice ostvaruju zajedničke ciljeve kao što su uravnotežen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina zaposlenosti te zaštita prava i interesa građana. Europska Unija najveća je integracija na svijetu s najvećim brojem stanovnika(gotovo 500 milijuna) koja okuplja različite države i narode europskog kontinenta s ciljem zajedničkog promicanja mira i blagostanja. Europska Unija kakvu danas poznajemo nastala je kao rezultat želje da se onemogući ponavljanje ratnih strahota koje su tijekom dva svjetska rata razorile Europu i razjedinile europske narode. Unija se razvila iz područja slobodne trgovine zvanog Europska ekonomska zajednica ili Zajedničko tržište.
     Godine 1951. Njemačka i Francuska započinju trgovati ugljenom i čelikom. Te dvije sirovine su bile od velike važnosti u to doba. Ubrzo se tome priključuju Belgija, Nizozemska, Luxembourg i Italija. Tih šest zemalja su se sastale u Parizu te potpisali Ugovor o stvaranju Europske zajednice za ugljen i čelik. Tako veliki pokretač ratne industrije je u prošlosti značio temelj mira u Europi. Zadovoljni rezultatima suradnje u Rimu se potpisuje novi ugovor kojim nastaje Europska ekonomska zajednica. Ovaj put je taj ugovor značio ne samo tržište za ugljen i čelik nego i za ostale proizvode. Zajednice ukidaju carine, pa razmjena proizvoda teče bez ograničenja. Te iste godine nastaje Europska zajednica za atomsku energiju. Godine 1992. Europska ekonomska zajednica mijenja naziv u Europska Unija.

srijeda, 10. listopada 2012.

EUROPSKA UNIJA NASTANAK, RAZVOJ I BUDUĆNOST

     Europska Unija je organizacija europskih zemalja posvećena povećanju ekonomske integracije i jačanju suradnje među svojim članovima. Europska Unija ima sjedište u Bruxellesu u Belgiji. Europska Unija formalno je uspostavljena 1. studenog 1993. godine. Godine 1991. vlada 12 zemalja članica potpisali su Ugovor o Europskoj Uniji (obično se naziva Ugovor iz Maastrichta), koji je tada bio ratificiran u nacionalnim zakonodavstvima svih zemalja članica. Ugovor iz Maastrichta pretvara Europsku kraljevinu u Europsku uniju. Godine 1994. Austrija, Finska i Švedska pristupile su Europskoj Uniji, čineći ukupno članstvo od 15 zemalja. Deset novih zemalja su pristupile Uniji 1. svibnja 2004. godine, a to su bile Cipar, Češka Republika, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija. Dvije druge zemlje pridružile su se u 2007. godini, Bugarskoj i Rumunjskoj, dok su Hrvatska, Makedonija i Turska u procesu ponude da postanu države članice.
 

utorak, 9. listopada 2012.

EUROPEAN UNION EMERGENCE, DEVELOPMENT AND FUTURE

     European Union is organization of European countries dedicated to increasing economic integration and strengthening cooperation among its members. The European Union headquarters is in Brussels, Belgium. The European Union was formally established on November 1, 1993. The members of the EC were Belgium, Britain, Denmark, France, Germany, Greece, Ireland, Italy, Luxembourg, the Netherlands, Portugal and Spain. In 1991 the governments of the 12 member states signed the Treaty on European Union (commonly called the Maastricht Treaty), which was then ratified by the national legislatures of all the member countries. The Maastricht Treaty transformed the EC into the European Union.

     In 1994 Austria, Finland and Sweden joined the European Union, bringing the total membership to 15 nations. Ten new countries joined the EU on 1 May 2004- Cyprus, Czech Republic, Estonia, Hungary, Latvia, Lithuania, Malta, Poland, Slovak Republic and Slovenia.
Two other countries joined in 2007, Bulgaria and Romania, while Croatia, FYR Macedonia and Turkey are in the process of bidding to become member states.

nedjelja, 7. listopada 2012.

Runde Općeg sporazuma o carinama i trgovini

  1. Kennedyeva runda multilateralnih sporazuma (1964.-1967.)- cilj je smanjivanje svih carina za 50%. Rezultat: smanjivanje carina za 35% na 60.000 industrijskih proizvoda. U pregovore su bila uključena i količinska ograničenja i carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda.
  2. Tokijska runda (1973.-1979.)- rezultati: smanjenje carina industrijskih zemalja za prosječno 33% u razdoblju od osam godina.. Rezultat je i kodeks ponašanja Općeg sporazuma o carinama i trgovini u međunarodnoj razmjeni.
  3. Urugvajska runda (1986.-1994.)- svrha: otklanjanje slabosti u disciplini i obuhvatu Općeg sporazuma o carinama i trgovini. Predmet je bilo uključivanje usluga, patenata i autorskih prava. Pregovori su podijeljeni u dvije grupe: grupa za robu i grupa za usluge. Da bi se otklonile slabosti u disciplini predloženo je da se uvede automatsko pravo rješavanja sporova i obvezna arbitraža. Rezultati su bili smanjenje carina na industrijske proizvode za prosječno 34%, kvantitativna ograničenja uvoza poljoprivrednih proizvoda i ostala necarinska ograničenja moraju se zamijeniti carinama.

subota, 6. listopada 2012.

Međunarodne konvencije o carini i trgovini

  1. Bečka konvencija o međunarodnoj prodaji robe- usvojena 1980. godine na konferenciji Ujedinjenih naroda u Beču. Osnovni ciljevi zbog kojih je ona načinjena i usvojena znatno su širi od parcijalnih ciljeva kojima se vodila Međunarodna trgovačka komora. Bečka se konvencija primjenjuje na ugovore o prodaji robe sklopljene između stranaka koje imaju sjedište na području različitih država. Bečka konvencija nema univerzalni karakter jer se ne odnosi na trgovinu uslugama niti na trgovinu pravima.
  2. Carinska konvencija o međunarodnom prijevozu robe na osnovi karneta TIR- je konvencija koju je 1949. godine usvojila Ekonomska komisija UN-a za Europu. Ona sadrži propise koji reguliraju nadzor i postupak nad cestovnim prijevoznim sredstvima, kontejnerima i robom koja se prevozi na temelju karneta TIR u svim vrstama prijevoza pod uvjetom da je jedan dio puta obavljen cestom. Karnet TIR je isprava koja se izdaje na osnovi te konvencije i kojom se olakšava međunarodni prijevoz robe u cestovnom prometu.
  3. Međunarodna konvencija o privremenom uvozu- naziva se i Istanbulskom konvencijom o privremenom uvozu, omogućuje privremeni uvoz i tranzit određene robe u carinsko područje zemlje koja ju je prihvatila i to bez popunjavanja nacionalnih carinskih isprava, plaćanja carine ili polaganja depozita kao što se mora učiniti u standardnom postupku privremenog uvoza. Umjesto uobičajenih carinskih isprava, rabi se tzv. karnet ATA. ATA karnet je međunarodni carinski dokument koji se rabi za pojednostavnjenje privremenog uvoza i koji vrijedi najdulje godinu dana.

petak, 5. listopada 2012.

Tri temeljna principa GATT-a

  1. Princip nediskriminacije ili princip najpovlaštenije nacije- ako jedna zemlja odobri bilo kakve povlastice na uvoz iz druge zemlje, dužna je te povlastice primijeniti na uvoz iz ostalih zemalja potpisnica Općeg sporazuma o carinama i trgovini.
  2. Princip zaštite domaće privrede carinama- ostala ograničenja( kvantitativna i kvalitativna) trebaju se ukinuti. Izuzetak su poljoprivredni proizvodi, a dopušteno je uvođenje količinskih ograničenja  i radi očuvanja stanja u bilanci plaćanja.
  3. Princip daljnjeg smanjivanja carina multilateralnim pregovorima- zahtijeva da se različite carinske tarife zemalja članica zatečene prigodom njihova pristupanja u Opći sporazum o carinama i trgovini usklađuju i smanjuju daljnjim multilateralnim pregovorima. Ti se pregovori vode u "rundama".

četvrtak, 4. listopada 2012.

Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT)

     GATT je usvojen u listopadu 1947. godine potpisivanjem Protokola o privremenoj primjeni. Tim potpisom osam se zemalja obvezalo da će ga početi primjenjivati od 1. siječnja 1948. godine, a preostalih 15 zemalja trebalo je to učiniti poslije ratifikacije Sporazuma u nacionalnim parlamentima. GATT je bio samo privremeni multilateralni sporazum, promoviran u trajni sporazum te pretvoren u neku vrstu organizacije.
Ključni ciljevi koji se postavljaju pred neku organizaciju proizlaze iz težnji da se razriješe uočene i spoznate teškoće iz prethodnog razdoblja. Na planu svjetske trgovine to su bili problemi njezine opće bilateralizacije, raširenost trgovačkih blokova, prohibitivne carinske stope, kvantitativna ograničenja i zabrane. Stoga GATT dobiva zadaću postupno uklanjati ta nagomilana ograničenja i tako multilateralizirati i liberalizirati svjetsku trgovinu, prvenstveno trgovinu industrijskim proizvodima.
     GATT predstavlja forum za usklađivanje nesuglasica o vanjskotrgovinskoj politici pojedinih zemalja članica. GATT su 1947. godine potpisale 23 zemlje, a broj članica se kontinuirano povećavao.

srijeda, 3. listopada 2012.

Zadaće Svjetske trgovinske organizacije

  1. Osigurati provedbu već sklopljenih i svih budućih multilateralnih sporazuma
  2. Organizirati nove trgovinske pregovore o daljnjoj liberalizaciji nacionalnih tržišta
  3. Razmatrati i nadzirati trgovinske politike zemalja članica
  4. Osigurati međunarodno sudište za rješavanje trgovinskih sporova i razlika između zemalja članica
  5. Surađivati s ostalim organizacijama važnim za globalnu ekonomsku politiku
  6. Pomagati i pružati ekonomsku pomoć zemljama u razvoju i slabije razvijenim zemljama
  7. Poštivati i pomicati norme za zaštitu čovjekova okoliša

Neformalne skupine Svjetske trgovinske organizacije

     Države članice grupiraju se, prema određenim zajedničkim interesima ili sukladno tijeku pregovora, te nastupaju zajednički u okviru nekoliko neformalnih ili konzultativnih skupina.

  • CAIRNS skupina nastala je pred početak Urugvajske runde kako bi države ojačale svoje pozicije unutar pregovora o liberalizaciji trgovine poljoprivrednim proizvodima. Grupa je postala važan čimbenik u pregovorima o poljoprivredi. Stav CAIRNS grupe je da poljoprivreda treba biti liberalizirana.
  • EU skupina značajna je WTO skupina. Predstavnik EK nastupa u ime 15 država članica EU, ali je svaka država zasebno WTO članica.
  • ASEAN skupina često nastupa zajednički unutar Svjetske trgovinske organizacije.
  • ACP skupina povremeno nastupa zajednički i obuhvaća određene afričke, karipske i zemlje Tihog oceana.
  • NAFTA skupina (Kanada, SAD i Meksiko)
  • MERCOSUR skupina sukladno postojanju zajedničkih interesa iznose jedinstven stav u WTO pregovorima.
  • RAM grupa nedavno pridruženih članica, odnosi se na grupu zemalja primljenih u Svjetsku trgovinsku organizaciju neposredno prije IV. Ministarske konferencije u Dohi.

utorak, 2. listopada 2012.

Glavna tijela Svjetske trgovinske organizacije

  • Glavno vijeće- je tijelo koje odlučuje o tekućim pitanjima Svjetske trgovinske organizacije u razdoblju između Ministarskih konferencija. Zasjeda u obliku tijela Glavnog vijeća kao tijela za rješavanje sporova i tijela za pregled trgovinskih politika. Sastavljeno je od predstavnika država članica i odgovorno je i nastupa u ime Ministarske konferencije.
  • Tijelo za rješavanje sporova- zasjeda na razini Glavnog vijeća i sadrži dva pomoćna tijela, Skupinu stručnjaka za rješavanje sporova i Žalbeno tijelo.
  • Vijeća- tijela treće razine organizacijske strukture WTO-a, odgovorna su Glavnom vijeću, sastoje se od predstavnika svih članica, nadležna su za pitanja iz pripadajućih im sporazuma, sadrže Pomoćna tijela, Odbore i Radne skupine.
  • Odbori i radne skupine- unutar Vijeća tijela su četvrte najniže razine organizacijske strukture WTO-a.
  • Tajništvo Svjetske trgovinske organizacije nalazi se u Ženevi, sastoji se od ureda Glavnog direktora i četiri ureda zamjenika Glavnog direktora. Nema funkciju odlučivanja, osnovna funkcija je pružanje tehničke podrške vijećima, odborima, ministarskim konferencijama, tehničke pomoći zemljama u razvoju, pravne pomoći u postupku rješavanja sporova.

nedjelja, 30. rujna 2012.

Članice Svjetske trgovinske organizacije

     Svjetska trgovinska organizacija ima 150 članica, a 30 ih ima status promatrača. Države promatrači obvezne su, prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije, nakon razdoblja od 5 godina u statusu promatrača, pokrenuti pregovore o pristupanju u punopravno članstvo. Međunarodne organizacije i institucije promatrači jesu UN, UNCTAD, WB, IMF, FAO, WIPO i OECD.

     Sjedište Svjetske trgovinske organizacije nalazi se u Ženevi. Glavni direktor Svjetske trgovinske organizacije bira se na zasjedanju Glavnog vijeća WTO-a, na mandat od četiri godine.

subota, 29. rujna 2012.

Načela Svjetske trgovinske organizacije

     WTO sporazumi sadrže nekoliko osnovnih načela kojima je cilj stvaranje multilateralnog liberalnog trgovinskog sustava i obuhvaćaju:

  • Načelo nediskriminacije u trgovini
  • Načelo transparentnosti i predvidivosti trgovačkih politika
  • Načelo daljnje liberalizacije i sve lakšeg pristupa tržištima

Cilj i smjernice Svjetske trgovinske organizacije

     Temeljni cilj Svjetske trgovinske organizacije je postizanje održivog rasta i razvitka gospodarstava, opće dobrobiti, liberalnog trgovinskog okruženja, te doprinos postizanju bolje suradnje u vođenju svjetske ekonomske politike.

     Djelovanje Svjetske trgovinske organizacije usredotočeno je na stvaranje:

  •      otvorenog i ravnopravnog sustava trgovinskih pravila
  •      progresivne liberalizacije i eliminacije carinskih i necarinskih prepreka trgovini robama i uslugama
  •      uklanjanje svih oblika protekcionističkih mjera i diskriminatornih tretmana 
  •      integraciju nerazvijenih i zemalja u razvoju
  •      tranzicijskih zemalja u multilateralni sustav i postizanje maksimalno mogućeg stupnja  transparentnosti trgovinskog multilateralnog sustava

petak, 28. rujna 2012.

SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA ( WTO)

     Svjetska trgovinska organizacija je međunarodna organizacija koja predstavlja institucionalni i pravni okvir multilateralnog trgovinskog sustava u područjima carina i trgovine robama, uslugama i intelektualnom vlasništvu.

     Osnovana je 15.04.1994. sporazumom u Maroku, počinje sa djelovanjem 1995. godine. Najvažnije tijelo je Ministarska konferencija koja se sastoji od predstavnika svih članica, predsjednika država, ministra vanjskih poslova. Ima 150 članica, a 30 ih ima status promatrača. Odluke se donose konsenzusom, a svi sporazumi doneseni u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji ratificiraju se i u parlamentima zemalja članica. Ključni multilateralni sporazumi na kojima se osniva WTO su: GATT 1994, GATS i TRIPS.

utorak, 25. rujna 2012.

Dokumenti koji se rabe pri carinjenju

     Jedinstvena carinska deklaracija je pisana isprava koja se rabi kao jedinstveni obrazac carinske deklaracije za sve vrste carinskih postupaka. Čini ju komplet od osam primjeraka ili dva kompleta od pet primjeraka potrebnih za provedbu odabranog carinskog postupka.

     Isprave koje se prilažu jedinstvenoj carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodan promet jesu:

  •      račun i ostale trgovačke isprave na osnovu kojih je prijavljena carinska vrijednost robe
  •      deklaracija o carinskoj vrijednosti robe, ako je potrebna
  •      isprave potrebne za utvrđivanje povlaštenog podrijetla robe ili uporabu drugih mjera
  •      sve druge isprave potrebne za provedbu propisa koji utvrđuju puštanje robe u slobodan promet

Definicija i podjela carina

     Carina je oblik posebnog poreza koji se obračunava i naplaćuje kad roba, na koju se plaća carina, prelazi carinsku granicu. Carinu plaćaju svi koji uvoze robu koja se carini. To znači da je carina državni prihod, a ujedno je i sredstvo zaštite domaćega gospodarstva od inozemne konkurencije. Drugim riječima, carina je davanje koje država naplaćuje pri prijelazu robe preko carinske crte, kako za potrebe državnog proračuna tako i za potrebe ostvarivanja određenih utjecaja na vanjskotrgovinsku razmjenu kao što su: zaštita domaće proizvodnje, poticanje njenog razvitka i uravnoteženje platne bilance.

Carine

     Carina je osnovni instrument kojim država djeluje na međunarodnom tržištu u odnosima između proizvođača i kupca. Povijesni razvoj carine, od nastanka prvih civilizacija i stvaranja državnih uređenja, karakteriziraju dva vremenska perioda. Prvi je prepoznatljiv po tome što se pod carinom razumijevao širok pojam novčanih davanja poput cestarine i mostarine. Danas je carina jedan od glavnih čimbenika međunarodne ekonomije, od mogućnosti i uvjeta carinske zaštite pri razmjeni roba do utjecaja na ukupnu domaću proizvodnju i potrošnju.

     Sama definicija carine, vrste neizravnog poreza na robu koja prelazi državnu, odnosno carinsku granicu, a plaća se na vrijednost ili na prekoračenje vrijednosti ili količine, pokazuje složenost cijelog sustava.

     Način prikupljanja i visina plaćanja poreza, carina, zemljarina, glavarina te čitavog niza ostalih taksa ovisili su o razvoju društveno-ekonomskih odnosa kroz koje je čovječanstvo prolazilo. Carina je prihod koji je, nakon tlake, vjerojatno najstariji porezni oblik lojalnosti vladaru u povijesti čovječanstva. Carina je vrlo stari fiskalni mehanizam, a i najstariji oblik prikupljanja novca.

četvrtak, 19. travnja 2012.

Slijed proizvodnih kontrolnih operacija za površinsku zaštitu

1. Uzimanje materijala koji će se koristiti
2. Pregled opreme i materijala
3. Pjeskarenje-postupak čišćenja površine, moramo znatido koje razine očistiti površinu
4. Temeljno ličenje
5. Kontrola ličenja
6. Popravci-kontrola, mjerenja, dnevnik rada, završni izvještaj.
7. Transport proizvoda
8. Međufazno ličenje

ponedjeljak, 12. ožujka 2012.

Plastomeri

Po potrošnji najproširenija skupina polimernih materijala.
Struktura: linearne ili granate makromolekule.

Razlikuju se po stupnju uređenosti strukture:
  • amorfni plastomeri- prozirni (nemodificirani)
  • kristalasti plastomeri- mutni i neprozirni 
Plastomeri zagrijavanjem mekšaju i potom se tale, u otapalu bubre.
Plastomerne legure- mješavine makromolekula različitih vrsta plastomera najčešće dva.
Kompatabilni plastomeri- mješanjem daju homogenu silitinu do molekulne razine.

Najvažniji kristalasti plastomeri:
  • PE-LD- polietilen male gustoće
  • PE-HD- polietilen velike gustoće
  • PP- polipropilen

utorak, 7. veljače 2012.

Ljevarstvo

Lijevanje je jedna od tehnologija oblikovanja predmeta od metala kojom se rastaljeni metal (litina) oblikuje ulijevanjem u kalupe. Metal poprima oblik i dimenzije kalupne šupljine i zadržava ga nakon skrućivanja.
Visoka produktivnost i laka mogućnost izrade replika čine je iznimno pogodnom za serijsku i masovnu proizvodnju. Ona je često puta i jedina tehnologija za izradu vrlo složenih dijelova s unutarnjim šupljinama ili za velika i masivna kućišta strojeva.
Cijena jednog odlijevka kod pojedinačne proizvodnje manja je pri lijevanju piješčanih kalupa od cijene odlijevaka kokilnog lijeva. Suprotno vrijedi za serijsku  proizvodnju.