Vickersova metoda ispitivanja tvrdoće može se smatrati univerzalnom, ona se pojavila oko 25 godina iza Brinellove i kod nje su otklonjeni osnovni nedostaci Brinellove metode. Ova metoda se primjenjuje za meke i tvrde materijale. Utiskivač je četverostrana dijamantna piramida s kutom između stranica od 136ْ . Dijagonale u kvadratnom otisku se izmjere s točnošću ± 0,001 mm, a debljina ispitnog uzorka ili sloja koji se ispituje treba biti najmanje 1,5·d. Iz posebnih tablica možemo pročitati odgovarajuće veličine Vickersovog mjerenja. Srednja vrijednost dijagonala određuje Vickersovu tvrdoću HV.
Na slici možemo vidjeti penetrator i otisak kod Vickersove metode.
Najviše se koristi:
· makrometoda- s opterećenjem od 49 do 980 N,
· semimikro metoda- za tanke slojeve,
· metoda mikrotvrdoće- za ispitivanje tvrdoće mikrostrukturnih konstituenata (ferita,perlita itd.) i takvi uređaji su ugrađeni u bolje optićke mikroskope s povećanjima do 1000 puta.
Vrijeme opterećenja zavisi o materijalu:
· 10 d0 15 s za željezo, čelik i bakrene legure,
· 30 do 35 s za legure aluminija,
· približno 5 s za tvrde metale.
Vickersova metoda ima širu primjenu nego druge metode za mjerenje tvrdoće. Ona daje sigurne i slične rezultate i upotrebljava se svakim danom sve više.
U tablici mogu se vidjeti tri razine ispitnih sila kod Vickersove metode.
Na slici je prikazan Vickersov uređaj za mjerenje tvrdoće.
Prednosti Vickersove metode:
· tvrdoća je neovisna o primjenjenoj sili,
· moguće mjerenje tvrdoće i najtvrđih materijala,
· moguće mjerenje tvrdoće vrlo tankih uzoraka te čak tvrdoća pojedinih zrna (kristala) jasno primjenom male sile,
· Vickersova metoda jedina je primjenjiva u znanstveno istraživačkom radu na području materijala,
· otisak je vrlo malen pa ne oštećuje površinu (važno pri mjerenju tvrdoće gotovih proizvoda).
Nedostaci Vickersove metode:
· potrebna brižljiva priprema površine uzorka na kojoj se obavlja mjerenje,
· za mjerenje veličine otiska potreban je mjerni mikroskop.
Nema komentara:
Objavi komentar