Nikal je srebrnasto-bijel, sjajan, tvrd, plastičan, žilav i teško taljiv metal.
Dobiva se pomoću: Mondovog postupka i Elektrolitičkim postupkom.
Prilično je otporan prema koroziji u raznim sredinama. Pri sobnoj temperaturi otporan je na djelovanje atmosferskih plinova, vode, halogenih elemenata i sumpora (na zraku tamni vrlo polako).
Talište mu je, ovisno o čistoći, u području temperatura od 1435 - 1445°C.
Curieva temperatura feromagnetičnog nikla je, ovisno o stupnju čistoče, između 358 °C i 362 °C. Iznad te temperature nikal gubi feromagnetična svojstva. FCC kristalna struktura ostaje ne promijenjena sve do tališta.
Zbog velike otpornosti na koroziju nikal se upotrebljava za izradu opreme za prehrambenu i kemijsku industriju, konstrukcijskih dijelova u brodogradnji, metalnog kovanog novca, posuda te za prekrivanje površina mnogih metala elektrolitičkim niklovanjem (aluminija, magnezija i željeza, odnosno čelika).
Legure nikla
Glavno obilježje legura na osnovi nikla je FCC kristalna struktura. To znači da kod njih ne dolazi do prijelaza žilavog u krhak prijelom sa sniženjem temperature pa se mogu nazvati žilavim materijalima.
Razvijene su radi njihove otpornosti na koroziju i otpornosti pri visokim temperaturama.
Niklove legure zadržavaju dobru vlačnu čvrstoću i otpornost na puzanje do temp. 0,7xTt.
Superlegure su višekomponentni sastavi na osnovi nikla i kobalta s visokim udjelom kroma i manjim udjelima molibdena i volfrana te titana i aluminija.
Legure su sposobne za kratkotrajan rad do oko 1400°C i služe za izradu: zrakoplovnih plinskih turbina, brodskih turbina, lokomotivskih turbina, uređaja u energanama, postrojenja za proizvodnju nafte i sl.
Nema komentara:
Objavi komentar