Olovo i njegove legure

Općenito o olovu:

• pripada grupi obojenih metala
• lako se obrađuje
• lako se rastvara u kiselinama
• oksidira na zraku, stvarajući površinski zaštitni sloj
• pri oksidaciji rastaljenog olova stvaraju se PbO
• niska temperatura taljenja 327 C

Primjenjuje se za izradu dijelova koji su izloženi koroziji i za legure, olovo je vrlo otporno na koroziju osobito na zraku, jer se prekriva zaštitnom oksidnom kožom. Služi i kao zaštita od radioaktivnog izlaganja.

Osobine olova:

• jako dobra plastičnost
• otpornost na koroziju i mala masa  

Ove osobine mu određuju i primjenu, kao tehnički čist metal ranije se upotrebljavalo za izradu kanalizacijskih cijevi, u današnje vrijeme upotrebljava se u akumulatorima, utezima, protuutezima itd.
Čisto olovo je večinom premekano za izravnu upotrebu pa se večinom legira s nekim dodacima. Malim dodacima antimona ( 0,5-3%) postiže se tzv. tvrdo olovo koje se upotrebljava u različite svrhe: za brtve, podloge, za akumulatorske ploče, obloge elektrolitskih kupki.

Tipografske silitine

Sastavljene su sa dodacima antimona koji iznose od 11,5 do 23%. Kao dodatak u njih ulazi mali dio kositra 3-7%. S tim dodacima silitina postaje tvrda, a osim toga spušta joj se tališni interval koji se kreče od 240 do 300 C, te pokazuje malo stezanje i otporna je na koroziju.
Otvrđujuče na olovo djeluju i mali dodaci alkalija (Al, Mg, Ca i dr.)