Magnezij i njegove legure

Opis magnezija:

• srebrenkasto-bijel
• sjajan i relativno mekan metal

Općenito o magneziju:

• agregatno stanje magnezija je čvrsto
• temperatura topljenja 923 K (650 ⁰C)
• temperatura ključanja 1363 K (1090 ⁰C) 
• ako se zapali na zraku, magnezij gori i reagira sa vrućom vodom
• koristi se u laganim legurama

Legure magnezija su najlakši materijali koji se upotrebljavaju u tehnici imaju razmjerno dobra mehanička i tehnička svojstva; nedostatak im je slaba otpornost protiv korozije; prerađuju se gnječenjem i lijevanjem, obrađuju se rezanjem. Magnezij je najlakši element pa se zbog toga koristi kao konstrukcijski materijal u zrakoplovstvu, pirotehnici, fototehnici itd.
Upotrebljavaju se također za malo napregnute dijelove koji su izloženi koroziji: uljne i benzinske rezervoare

Glavni legirni dodatci komercijalnih legura koji uklanjaju te nedostatke su: aluminij, cink, mangan, torij, cirkonij i cer, ponekad bakar i silicij.

Oni se ne koriste pojedinačno, ali općenito svaki element ima slijedeći utjecaj:
Aluminij do 10% (povećava granicu razvlačenja, čvrstoću i tvrdoću i usitnjava zrno), Cink do 6% (povećava čvrstoću i povisuje oblikovljivost), Mangan 1-2% poboljšava otpornost na koroziju,ali može smanjiti dinamičku izdržljivost, Cer i Torij povisuju statičku izdržljivost, Cirkonij usitnjuje zrno čime povisuje čvrstoću. 
Najbolja žilavost postiže se kod legura koje su rastvorno žarene i potom brzo ohlađene. Sporo hlađenje poslije rastvornog žarenja povisuje čvrstoću na račun žilavosti.
Mehanička svojstva magnezijevih legura ovise o sastavu, postupku dobivanja i toplinskoj obradi.