VRSTE NOVCA

     Dimenzije novca:

• ekonomska
• pravna
• društvena
• kulturna   

     Vrste novca:

• tradicionalni ( primitivni)
• kovinski novac
• papirni novac
• depozitni novac      

      Tradicionalni (primitivni) oblici novca mogu biti:

• Maturalni novac (prirodnine)
• Simbolički novac
• Penzatorski novac
• Numeratorski novac

VRSTE ŽIVOTNOG OSIGURANJA:

     Najčešće vrste životnog osiguranja su:

• mješovito osiguranje
• osiguranje za slučaj smrti
• osiguranje za slučaj doživljenja

     Mješovito osiguranje: kod police osiguranja za slučaj smrti i doživljenja, tzv. mješovito osiguranje, osigurana se svota isplaćuje korisniku ili korisnicima osiguranja ako osiguranik umre za vrijeme trajanja osiguranja ili na kraju ugovorenog trajanja osiguranja ako je osiguranik na životu.

     Osiguranje za slučaj smrti: ako je sklopljena polica osiguranja za slučaj smrti, tzv. riziko polica, osigurana se svota korisniku ili korisnicima isplaćuje samo u slučaju smrti osiguranika za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju.

     Osiguranje za slučaj doživljenja: kod police za slučaj doživljenja osigurana svota isplaćuje se samo u slučaju da osiguranik doživi istek ugovorenog roka.

TRŽIŠTE OSIGURANJA

     Tržište osiguranja je ukupnost odnosa između ponuđača i tražitelja proizvoda osiguranja, pri čemu se ti odnosi odvijaju temeljem slobodnih odluka svih sudionika.
     Segmentacija tržišta osiguranja je proces traženja manjih, relativno istovrsnih dijelova globalnog tržišta osiguranja.

     Pet skupina varijabli koristi se pri segmentiranju tržišta osiguranja:

• geografske (regija, selo, grad...)
• demografske (spol, životna dob, broj članova obitelji...)
• društveno- ekonomske (naobrazba, zanimanja, društveni status, visina i izvor prihoda...)
• psihografske značajke osobe ( karakter osobe, stavovi, mišljenja, način života...)
• ponašanje na tržištu osiguranja ( veličina korištenja pojedinih osiguranja, privrženost osiguravatelju)

PODJELA OSIGURANJA

     Najvažnija podjela je na:

• životno osiguranje- (osiguranje života, rentno, dopunsko osiguranje uz osiguranje života, dobrovoljno mirovinsko osiguranje i druge vrste životnih osiguranja)
• neživotno osiguranje- (osiguranje od posljedica nezgode, dobrovoljno mirovinsko osiguranje, osiguranje motornih vozila, osiguranje imovine od požara i drugih opasnosti, ostala osiguranja imovine, osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila i osiguranje od opće odgovornosti za imovinu).

     Osiguranje postoji praktično za sve vrste nepovoljnih događaja za koje:

• vrijeme i mjesto događaja nisu izvjesni
• učestalnost, odnosno stopa nepovoljnog događaja je predvidljiva
• gubitak od događaja mora biti znatan, ali ne i katastrofalan, kako bi osiguravajuća društva mogla i imala interes da organiziraju osiguranje.                

     Najčešći tipovi osiguranja su:

• osiguranje automobila
• životno osiguranje koje predviđa isplatu novca u slučaju smrti nasljedniku ili onome koga je osigurani naznačio
• zdravstveno osiguranje, koje pokriva predviđene troškove liječenja, lijekova i pomagala za osiguranoga
• osiguranje imovine, koje osigurava od požara, provale, zemljotresa, poplave i sličnih događaja
• putničko osiguranje, koje obično pokriva osiguranje od nesreće na putu, krađe i bolesti
• rente, a to je fiksni tok dohotka tokom određenog vremena
• mirovinsko osiguranje, osigurava dohodak u starosti
• osiguranje od odgovornosti, koje pokriva tužbene zahtjeve protiv osiguranog
• osiguranje od financijskih gubitaka

TEMELJNI POJMOVI OSIGURANJA

     Elementi ugovora o osiguranju su osigurani predmet, osigurana svota, osigurani rizici, premija osiguranja i osigurnina. Bruto premija je uobičajeni naziv koji se koristi za ukupnu premiju, po jednom ugovoru ili za pojedinu vrstu ili grupu osiguranja, ili za cijelo poduzeće za osiguranje. To je ukupna premija ili cijena osiguranja tj. iznos koji je dužan uplatiti osiguranik prilikom sklapanja osiguranja ukoliko nije uplata premije drugačije ugovorena. Naziva se tarifnom ili komercijalnom premijom, a utvrđuje se prema cjenicima, tarifama osiguravatelja u jedinstvenom postotku.
     Premija osiguranja je cijena osiguranja, odnosno novčani iznos koji ugovaratelj osiguranja plaća osiguravatelju temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju. Premija osiguranja sastoji se od: funkcionalne premije i režijskog dodatka.
     Osigurana svota je maksimalni iznos osiguravateljeve obveze prema osiguraniku odnosno korisniku osiguranja ukoliko nastupi osigurani slučaj.
     Osigurljivi rizik podrazumijeva događaj koji se može dogoditi u budućnosti, koji je neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.
     Osigurani rizik je rizik naveden u ugovoru o osiguranju, manifestacijom kojeg nastaje osigurani slučaj odnosno šteta na osiguranoj imovini.
     Osigurnina je novčani iznos kojeg osiguratelj obvezuje isplatiti osiguraniku osiguranja, temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju. Kod imovinskih osiguranja osigurnina je naknada za štetu, a kod životnih osiguranja ugovorena svota.
     Bonus je poseban popust ugrađen u cjenik koji se daje osiguraniku koji kroz određeno osigurateljno razdoblje nije imao štetu ili mu je omjer između uplaćene premije i isplaćenih šteta povoljan.
     Malus je doplatak na premiju ugrađen u cjenik koji osiguravatelj obračunava osiguraniku za individualan nepovoljan odnos premije i šteta, povišenje premijske štete osiguraniku za idući period ako su štete kroz ugovoreno ranije razdoblje znatno premašile ukupno uplaćenu premiju.
     Osobe u osiguranju su: osiguratelj, ugovaratelj osiguranja, osiguranik.
     Osiguranik je osoba čija je odgovornost pokrivena ugovorom o osiguranju; pravna osoba koja se bavi osiguranjem.
     Ugovaratelj osiguranja je osoba koja sa osigurateljem zaključi ugovor o osiguranju i po tom ugovoru mu pripadaju prava i dužnosti do nastupa osiguranog slučaja.
     Korisnik osiguranja je osoba, ili više njih, koja polaže pravo na odštetu kada dođe do osiguranog slučaja.

RAZVOJ I ZNAČAJ OSIGURANJA

     Osiguranje je uzajamno namirivanje potreba mnogobrojnih i na isti način ugroženih subjekata. Pod osiguranjem svake vrste podrazumijeva se isplata novčanih iznosa jednog fonda koji je formiran iz premije svih onih osoba koje su sudionici u odgovarajućoj vrsti osiguranja. Osnovna funkcija osiguranja je pružanje ekonomske zaštite od opasnosti i rizika koje ugrožavaju imovinu i osobe, a realizira se kroz naknadu šteta i isplatom osiguranih iznosa onima koje osigurani rizici pogode. Moguće je da osiguranje ima i funkciju preventive ako predvidi formiranje fonda preventive i izdvajanje iz bruto premije određenog iznosa sredstava za financiranje preventivnih mjera. Od ostalih funkcija izuzetno je važna socijalna funkcija. Što je razvijenije osiguranje, to je manja eventualna obveza države da razne vrste ekonomske pomoći pruži pojedincima i pravnim subjektima zbog nastupa štetnih događaja ukoliko za iste namjene ima formiran pričuvni fond. Svaka dobro uređena država teži da se u što većem opsegu provede ekonomska zaštita putem osiguranja za slučaj rizika pravnih subjekata i pojedinaca, te tako smanji pritisak na državne fondove.

FINANCIRANJE PROJEKTA

     Realizacija Projekta otpočela je nakon potpisivanja Ugovora o zajmu 2002. godine. S obzirom na opsežan postupak aktiviranja, korištenje zajma počelo je tek u travnju 2003. godine. Zbog nedostupnosti samog zajma na početku Projekt se financirao sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske za nabavku neophodne informatičke opreme i namještaja. Kasnije su se počela koristiti i sredstva Europske Unije iz CARDS programa za 2002., 2003. i 2004. godinu kroz darovnice Svjetske banke. Sporazumom između Europske Unije i Svjetske banke definirano je da se sredstva iz CARDS programa za Projekt administriraju procedurama Svjetske banke. Temeljem takvog sporazuma između RH i IBRD-a potpisivane su darovnice tako da su se nabava i financije provodile po procedurama Svjetske banke. Ukupna sredstva Projekta iznose 48, 188 milijuna eura.

PROJEKTI SVJETSKE BANKE U HRVATSKOJ U PRIPREMI I U TIJEKU

     Strategija partnerstva s Hrvatskom obuhvaća razdoblje od 2009.- 2012. godine te uključuje brojne projekte. Neki od njih su financirani zajmovima, a neki darovnicama Svjetske banke. Neki su nastavak projekata iz Strategije partnerstva za razdoblje 2004.- 2008. tj. sad počinje druga etapa njihove realizacije dok su neki potpuno novi projekti kojima je cilj pomoći Republici Hrvatskoj da unaprijedi pojedina područja. Neki od projekata su:

• PROJEKT LUKA RIJEKA
• PROJEKT ZAŠTITE OD ONEČIŠĆENJA OBALNIH VODA 
• PROJEKT REFORME PRAVOSUĐA
• PROJEKT SREĐIVANJA ZEMLJIŠNIH KNJIGA I KATASTRA 

     U financiranju Projekata sudjeluju:

• Međunarodna banka za obnovu i razvoj
• Republika Hrvatska iz državnoga proračuna
• Hrvatske vode od naknade za zaštitu voda
•  Jedinice lokalne samouprave s komunalnim društvima u iznosu gradnje i za otplatu zajma povećanjem cijene odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda.

FOND ZA CIVILNO DRUŠTVO

     Fond za civilno društvo (bivši naziv Program malih potpora) potpomaže aktivnosti povezane s uključivanjem građana osiguravanjem malih potpora koje provode uredi Svjetske banke u državama koje sudjeluju u Programu. Fond za civilno društvo daje početna sredstva i potpomaže aktivnosti koje osnažuju građane i omogućuju im da preuzmu inicijativu za pojačavanje i utjecanje na ishode razvoja. Aktivnosti jačaju mehanizme za uključivanje, odgovornost i sudjelovanje. Aktivnosti također jačaju partnerstva s javnim sektorom, ostalim organizacijama civilnog društva, kao i privatnim sektorom.
Organizacije civilnog društva mogu:

• Promicati javni konsenzus i lokalno vlasništvo 
• Omogućiti da se čuje glas primarnih i sekundarnih zainteresiranih strana
• Pojačati i izbalansirati učinak razvojnih programa 
• Donijeti inovativne ideje i rješenja izazovima razvoja
• Poboljšati javnu transparentnost i odgovornost 

STRATEGIJA PARTNERSTVA ZA RAZDOBLJE OD 2009.-2012.

     Odbor izvršnih direktora Svjetske banke je u rujnu 2008. godine raspravljao i prihvatio novu Strategiju partnerstva Svjetske banke za Hrvatsku. Strategija partnerstva ključni je dokument koji postavlja okvir suradnje između grupe Svjetske banke i Vlade Republike Hrvatske te opisuje planirane aktivnosti Banke u Hrvatskoj- zajmove, analitički rad i tehničku pomoć. Nova strategija partnerstva s Hrvatskom obuhvaća razdoblje od 2009.- 2012. godine te predviđa ukupno financiranje od strane Svjetske banke u iznosu od 1,8 milijardi USD tijekom četverogodišnjeg razdoblja. Cilj Strategije partnerstva je pružanje potpore Republici Hrvatskoj u procesu pristupanja Europskoj Uniji putem izjednačavanja razine dohotka u Republici Hrvatskoj sa razinama dohotka država članica Europskoj Uniji i podizanjem životnog standarda građana Republike Hrvatske. Taj sveobuhvatni cilj u potpunosti je u skladu s prioritetima Vlade iskazanim u različitim Vladinim programima, uključujući i Program Vlade Republike Hrvatske za mandat 2008.-2011., Nacionalni program za pristupanje Europskoj Uniji. Hrvatski prioriteti su glavni pokretači programa potpore grupe Svjetske banke. Partnerstvo će se nadograditi na zadaće povezane s pristupanjem Hrvatske EU te će biti organizirano oko četiri središnja područja:

• Održavanje makroekonomske stabilnosti
• Jačanje rasta predvođenog privatnim sektorom i ubrzanje konvergencije s EU
• Poboljšanje kvalitete i učinkovitosti socijalnih sektora
• Povećana održivost dugotrajnog razvoja

SURADNJA SVJETSKE BANKE I REPUBLIKE HRVATSKE

     Otkako je Republika Hrvatska postala članicom Svjetske banke 1993. godine ova je ustanova aktivno nudila svoju financijsku i tehničku pomoć kao i savjetovanje vezano uz politike u različitim područjima te analitičke usluge. U Republici Hrvatskoj, IBRD je od 1990. osigurao potporu za 41 projekt u ukupnoj vrijednosti od 2,52 milijarde USD i odobrio 52 darovnice u ukupnoj vrijednosti od 70 milijuna USD. U listopadu 2009., njegov aktivni kreditni portfelj sastojao se od ukupno 18 projekata za koje su preuzete obveze u ukupnom iznosu od 1,1 milijarde USD. Plan pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji i dalje je nit vodilja u osmišljavanju i provedbi programa Grupe Svjetska banka. U odabiru i kreiranju projekata primarna pažnja pridaje se procjeni podrške koju će predloženi projekti osigurati naporima Republike Hrvatske usmjerenima na pristupanje Europskoj Uniji.

DAROVNICE SVJETSKE BANKE

     Od 1995. do studenog 2008. godine Republici Hrvatskoj odobreno je 50 darovnica u vrijednosti preko 63,7 milijuna USD. Sredstva tih darovnica koriste se putem Banke kao provedbene agencije, a odobrena su iz međunarodnih fondova tehničke pomoći:

• Globalnog fonda za zaštitu okoliša ( Global and Environmental Facility- GEF)
• Fonda za institucionalni razvoj ( Institutional Development Fund- IDF)
• Fonda za razvoj politike i ljudskih resursa ( Policy and Human Resources Development Fund- PHRD)
• iz sredstava donacija vlada Japana, UK Velike Britanije i Sjeverne Irske, Nizozemske, Švedske i Norveške te iz Programa CARDS Europske Unije.    

     U ožujku je potpisana darovnica GEF-a u iznosu od 5 milijuna USD za Projekt kontrole onečišćenja u poljoprivredi. Pregovori za darovnicu GEF-a za Projekt upravljanja slivom rijeka Neretve i Trebišnjice u iznosu od 2 milijuna USD održani su 3. travnja 2008. godine, a ugovor o darovnici je potpisan 9. rujna 2008. godine. Grupa Svjetske banke bila je partner Hrvatske u poslijeratnoj obnovi, gospodarskoj tranziciji i razvoju. Posebno važan prioritet Vlade je dovršiti proces pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji, ostvariti ubrzanu konvergenciju s razinom dohotka sadašnjih država članica Europske Unije na fiskalno, socijalno i ekološki održiv način, čime bi se hrvatskim građanima osigurao pristojan životni standard. Banka je spremna nastaviti pružati potporu u okviru ove Strategije partnerstva s Hrvatskom radi ostvarenja tog ambicioznog i vrijednog cilja.

SVJETSKA BANKA I HRVATSKA

     Republika Hrvatska postala je punopravna članica Svjetske banke 25. veljače 1993. godine. Svjetska banka je emitirala sveukupno 1.571.412 dionica od čega Hrvatska ima u njenom ukupnom kapitalu 2.293 dionice. Upisani kapital Hrvatske iznosi 276,64 milijuna USD. Temeljem broja dionica i uplaćenog udjela u kapitalu Hrvatska ima pravo na 2.543 glasa što čini 0,16 % glasačke snage. Hrvatska se nalazi u nizozemskoj konstituenci kojoj je na čelu izvršni direktor Svjetske banke g. Ruud Treffers. Nizozemska konstituenca uključuje 13 zemalja: Armenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, Gruzija, Izrael, Hrvatska, Makedonija, Moldavija, Nizozemska, Rumunjska, Ukrajina i Crna Gora. Od rujna 2007. godine Banka je reorganizirala svoje odjele kako bi povećala svoju efikasnost u radu sa zemljama članicama. Hrvatska je svrstana u Odjel za Srednju Europu i baltičke zemlje. Svrstavajući Hrvatsku u grupu sa zemljama članicama Europske Unije Svjetska banka je pokazala kako doživljava napredak i reforme koje se provode u Hrvatskoj. Novi odjel obuhvaća 10 zemalja članica EU iz zadnja dva kruga proširenja te Hrvatsku.

ZADACI I CILJEVI SVJETSKE BANKE

     Osnovni zadaci Svjetske banke su:

• pomaganje obnove i razvoja proizvodnje i gospodarstva nedovoljno razvijenim zemljama članicama tako da olakšava investiranje kapitala.
• poticanje privatnih investicija putem garancija ili učešća u zajmovima vlastitim ili posuđenim sredstvima
• pomaganje razvijanja međunarodne trgovine i održavanja ravnoteže u bilancama plaćanja poticanjem međunarodnih investicija u cilju razvoja gospodarstva zemalja članica, pridonoseći na taj način rastu produktivnosti, životnog standarda i poboljšanju uvjeta rada.

     Pored navedenih osnovnih zadaća banka obavlja i druge poslove, kao na primjer preko svojih specijalista sudjeluje u analizi ekonomskih problema i tehničkih rješenja te vrši izobrazbu kadrova za ekonomska, financijska i tehnička pitanja. U tu svrhu osnovan je Institut za ekonomski razvoj i obučavanje kadrova.

UPRAVNA STRUKTURA SVJETSKE BANKE:

• Skupština guvernera- Zemlje članice Svjetske banke zastupane su od strane guvernerskog vijeća. Prema odredbama ugovora sa Svjetskom bankom svaka članica imenuje jednog guvernera i njegovog zamjenika. Mandat guvernera i njegovog zastupnika traje 5 godina i obojica mogu biti ponovno izabrana. To je najviše tijelo koje donosi smjernice politike i usvaja glavne poslovne odluke, sastaje se jednom godišnje na zajedničkoj Skupštini s MMF-om, svaka članica ima 250 glasova plus glas za svaku dionicu koju posjeduje.
• Izvršni odbor- zadužen je za odvijanje sveopće poslovne djelatnosti Svjetske banke. Članove odbora kojih je 5 biraju 5 zemalja koje imaju najviše glasova, te zemlje su SAD, Japan, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Ostale članove izvršnog odbora biraju druge zemlje članice Svjetske banke. Izbor za članove izvršnog odbora odvija se redovno svake dvije godine u pravilu u okviru godišnjeg zasjedanja Svjetske banke.
• Predsjednik

ORGANIZACIJE SVJETSKE BANKE

     Svjetska banka predstavlja grupu organizacija koju čine Međunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD), Međunarodno udruženje za razvoj (IDA), Međunarodna financijska korporacija (IFC), Agencija za multilateralno garantiranje investicija (MIGA) te Međunarodni centar za rješavanje pravnih sporova pri investiranju (ICSID).
     Međunarodno udruženje za razvoj osnovano 1960. godine, a danas broji 170 zemalja članica. Cilj je poticanje ekonomskog razvitka i povećanja produktivnosti manje razvijenih područja svijeta koja su u njenom članstvu. IDA svoja sredstva planira u okviru dugoročnih beskamatnih kredita i subvencija te na taj način smanjuju siromaštvo i poboljšava uvjete življenja u siromašnijim zemljama. Hrvatska je članica Udruženja od 25.02.1993. godine.
     Međunarodna financijska korporacija osnovana je 1956. godine, a danas ima 182 članice. Osnovni cilj je unapređivanje gospodarskog razvoja i poboljšanja življenja kroz poticanje investicija u privatnom sektoru zemalja članica, a posebice u manje razvijenim područjima.
     Multilateralna agencija za investicijske garancije osnovana je 1985. godine, a današnji broj zemalja kao njezinih punopravnih članica je 175. Osnovni cilj je poticanje priljeva investicija za proizvodne svrhe u zemlje članice, a osobito u zemlje članice u razvoju. U suradnji sa Svjetskom bankom osigurava financiranje fondova i kompleksnih infrastrukturnih projekata.
     Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova osnovan je 1966. godine, a danas ima 144 zemlje članice. Osnovni cilj je osiguranje pomirbe i arbitraže u međunarodnim investicijskim sporovima, a u cilju unapređenja i povećanja stranih investicija.

POVIJEST SVJETSKE BANKE

     Svjetska banka osnovana je 1. srpnja 1944. godine u Bretton Woodsu na sjednici kojoj su prisustvovale 44 vlade zemalja. Sjedište joj je u Washingtonu. Pomagala je u obnovi Europe nakon 2. svjetskog rata. Prvi zajam odobrila je 9. svibnja 1947. godine u visini od 250 milijuna USD, a bio je namijenjen za obnovu Francuske. Danas Svjetska banka više obraća pozornost na smanjivanje siromaštva u svijetu. Prije je Svjetska banka imala stožer u kojem su bili tehnički stručnjaci, kao i stručnjaci zaduženi za financijsku analizu te su isključivo radili u Washingtonu. Danas raspolaže jednim znatno većim stožerom koji ima stručnjake iz ekonomije, vanjske politike, stručnjake za pojedina područja te stručnjake za socijalna pitanja. U 80- im godinama djelovala je u različitim smjerovima; početkom tih godina bila je suočena sa makroekonomskim problemima i pitanjima koja su se ticala reprogramiranja dugova, poslije su na prvo mjesto dolazile socijalne i teme vezane za zaštitu okoliša. Tijekom suočavanja sa svim tim problemima neki su im prebacivali  kako rade suprotno svojim načelima u projektima koji su privlačili više pozornosti. Kako bi se suočili sa dvojbama oko kvalitete djelovanja Svjetske banke, javnosti je prezentirano izvješće o radu. Nedugo nakon toga počela je reforma koja je podrazumijevala reviziju u kojoj se trebalo ustanoviti dali su prigovori upućeni Svjetskoj banci osnovani. Nakon toga su Svjetska banka i njene organizacije učinile znatan korak prema naprijed. Svaka organizacija, sama za sebe je radila na tome kako bi bila efikasnija i djelotvornija. Samim time je došlo do pomaka te se moglo vidjeti kako su promjene dobro došle, a i neki su priznali kako su zadovoljni učinjenim. Svjetska banka je time dobila na značenju na svjetskoj političkoj sceni.

SVJETSKA BANKA

     Grupacija Svjetske banke (The World Bank Group) sa svojim radom i resursima bogatih zemalja pokušava utjecati na rast siromaštva u zemljama. Kao jedna od najvećih svjetskih institucija koje nude pomoć, Svjetska banka pomaže zemljama koje su u razvoju pri njihovom razvoju u školstvu, zdravstvu, opskrbi vodom i strujom kao i u borbi protiv bolesti i zaštiti okoliša. Svjetska banka nije u doslovnom smislu "banka" već posebna organizacija Ujedinjenih naroda kojoj pripada 187 zemalja članica. Spomenute zemlje su odgovorne za financiranje te svjetske institucije kao i za način na koji se njena sredstva koriste.

FINANCIJSKA KRIZA PRIJETI PRISTUPU HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU

     Hrvatskim ambicijama da u skladu s ranije zacrtanim rokovima zemlja postane članicom Europske Unije odjednom su se prepriječile dvije nove nevolje. Obje te nevolje nisu izravno povezane s pregovorima između Europske Unije i Hrvatske, ali će na pregovore možda dramatično utjecati. Riječ je o procesima koji će mijenjati opći odnos Europske Unije prema daljnjem proširenju, pa i prema eventualnom članstvu Hrvatske i koji će izravno pojačati trend koji sve više prevladava u europskoj javnosti, a to je da Europskoj Uniji više ne trebaju nove članice. Prije nego što se analiziraju ove dvije nevolje, treba konstatirati ključnu činjenicu, a to je da je Europska Unija ušla u jednu od najtežih kriza od svojeg osnivanja, krizu koja tjera glavne članice Europske Unije da preispitaju bit svoje organizacije  te ozbiljno razmotre njenu budućnost. Ne treba podcjenjivati niti vrlo zlokobne prognoze kako bi ova kriza mogla biti početak kraja Europske Unije kakva je sada, da bi se mogla dramatično transformirati u nešto sasvim drugo, te da Europska Unija u koju će Hrvatska eventualno ući neće biti ona u koju je do sada ulazila. Jedan od tih, za Hrvatsku opasnih procesa, sve je dublja europska financijska kriza, koja se negativno odražava na proces daljnjeg proširenja Europske Unije, ali i situaciju na prostoru koji se u Europskoj Uniji zna nazivati zapadni Balkan. Ta se kriza sada najjače manifestira kroz sadašnji kaos i kolaps Grčke, što ima posebno značenje upravo za prostor jugoistočne Europe. Kao prvo, upravo je Grčka najviše inzistirala na brzom uključivanju ovog prostora u Europsku Uniju, čak je kao rok za to nedavno istaknula 2014. godinu, a sada zbog financijskog kraha potpuno gubi politički kredibilitet u Europskoj Uniji. Grčka je inzistirala da se što prije u Europsku Uniju prime zemlje tzv. zapadnog Balkana- Srbija, Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina i Albanija, a za to je dobila i načelnu podršku Italije. Hrvatska je u sasvim drukčijoj situaciji te s mnogo argumenata tvrdi da je spremna za prijem, ali s obzirom na sve što se sada događa u Europskoj Uniji bit će i prema njoj mnogo sumnjičavosti. Stoga će se s otvaranjem posljednjih poglavlja vjerojatno kasniti, a možda će se i već otvorena pregovaračka poglavlja mnogo teže zatvarati nego što je to itko očekivao.Zbog spomenute grčke krize intenzivnije se razmatraju i jako ozbiljna pitanja o budućnosti same Europske Unije. Očito je da Europa više neće moći računati na raniji rast te da će neke europske regije to osiromašenje mnogo teže podnositi od drugih. Još jednom se pokazuje koliko su u pravu bili oni koji su proteklih godina govorili kako nema važnijeg vanjskopolitičkog prioriteta za Hrvatsku od što hitnijeg ulaska u Europsku Uniju jer će svako odgađanje taj prijem činiti sve težim, a ekonomski i politički položaj Hrvatske pogubnijim.

BUDUĆNOST EUROPSKE UNIJE-MANJAK RADNE SNAGE

     Čak i migracijski valovi velikih razmjera samo će djelomično i samo kratkoročno, poništiti negativni utjecaj starenja radne snage. Broj imigranata koji će ući u zemlje Europske Unije kroz sljedećih 40 godina bit će gotovo jednak broju stanovnika Španjolske, ali još uvijek neće biti dovoljan da bi spriječio manjak radne snage u Uniji, pokazao je dokument Odbora za ekonomsku politiku Europske Unije. Dokument kaže da će broj imigranata u Europsku Uniju dostići 40 milijuna do 2050. godine, ali broj zaposlenih će se i dalje smanjivati ako se ne bude radilo dulje te ako više ljudi koji su sada klasificirani kao neaktivni ne uđu na tržište rada. Manje radnika značit će sporiji ekonomski rast i manje novca od poreza koji bi se mogao potrošiti na poboljšanje zdravstvene skrbi i skrbi za starije, što bi moglo potkopati europski sustav socijalnih povlastica. Izvješće kaže da će se bez imigracije neke zemlje Europske Unije suočiti s padom radne snage od 35 % do 2050. godine.

ZAHTJEVI EUROPSKOJ UNIJI:

• Osigurati organizaciju i ljudske resurse sposobne da izgrade globalnu viziju i očekivane funkcije koje će biti potrebne (europska mreža analitičara, transnacionalne fondacije, združene jedinice integracije)
• Analizirati i razumjeti moguće promjene izvan Europe europskoga unutarnjeg iskustva (uloga regionalnih integracija kao budućih glavnih nositelja globalnih organizacija)
• Progresivno organiziranje javnih rasprava o ulozi Europske Unije u svijetu s jasno definiranim pojmovima rasprave: prema carstvu i želji za moći ili prema pristupu inovativne zajednice koja će biti katalizatorom moderniteta.
• Povezati svoj napredak i problematična područja s vanjskim partnerima, prije svega sa svojim privilegiranim susjedima i SAD-om, u cilju pokretanja dinamičkog i interaktivnog procesa.
• Integrirati nove objektivne izazove u svoje imperative.

TRI KLJUČNA DOPRINOSA EUROPSKE UNIJE SVIJETU

• Iskustvo koje će pomoći u oblikovanju i implementaciji globalnih institucija u 21. stoljeću 
• Senzibilitet i povijesni odnosi sa svim religijama svijeta koji će pomoću boljem razumijevanju, smanjivanju tenzija i predviđanju kriza.
• Pristup koji omogućava razvoj koncepata i sredstava za suočavanje s novim zajedničkim izazovima koje postavljaju prirodni izvori, siromaštvo, zdravlje, okoliš i sl.