Članice Svjetske trgovinske organizacije

     Svjetska trgovinska organizacija ima 150 članica, a 30 ih ima status promatrača. Države promatrači obvezne su, prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije, nakon razdoblja od 5 godina u statusu promatrača, pokrenuti pregovore o pristupanju u punopravno članstvo. Međunarodne organizacije i institucije promatrači jesu UN, UNCTAD, WB, IMF, FAO, WIPO i OECD.

     Sjedište Svjetske trgovinske organizacije nalazi se u Ženevi. Glavni direktor Svjetske trgovinske organizacije bira se na zasjedanju Glavnog vijeća WTO-a, na mandat od četiri godine.

Načela Svjetske trgovinske organizacije

     WTO sporazumi sadrže nekoliko osnovnih načela kojima je cilj stvaranje multilateralnog liberalnog trgovinskog sustava i obuhvaćaju:

• Načelo nediskriminacije u trgovini
• Načelo transparentnosti i predvidivosti trgovačkih politika
• Načelo daljnje liberalizacije i sve lakšeg pristupa tržištima

Cilj i smjernice Svjetske trgovinske organizacije

     Temeljni cilj Svjetske trgovinske organizacije je postizanje održivog rasta i razvitka gospodarstava, opće dobrobiti, liberalnog trgovinskog okruženja, te doprinos postizanju bolje suradnje u vođenju svjetske ekonomske politike.

     Djelovanje Svjetske trgovinske organizacije usredotočeno je na stvaranje:

•      otvorenog i ravnopravnog sustava trgovinskih pravila
•      progresivne liberalizacije i eliminacije carinskih i necarinskih prepreka trgovini robama i uslugama
•      uklanjanje svih oblika protekcionističkih mjera i diskriminatornih tretmana 
•      integraciju nerazvijenih i zemalja u razvoju
•      tranzicijskih zemalja u multilateralni sustav i postizanje maksimalno mogućeg stupnja  transparentnosti trgovinskog multilateralnog sustava

SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA ( WTO)

     Svjetska trgovinska organizacija je međunarodna organizacija koja predstavlja institucionalni i pravni okvir multilateralnog trgovinskog sustava u područjima carina i trgovine robama, uslugama i intelektualnom vlasništvu.

     Osnovana je 15.04.1994. sporazumom u Maroku, počinje sa djelovanjem 1995. godine. Najvažnije tijelo je Ministarska konferencija koja se sastoji od predstavnika svih članica, predsjednika država, ministra vanjskih poslova. Ima 150 članica, a 30 ih ima status promatrača. Odluke se donose konsenzusom, a svi sporazumi doneseni u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji ratificiraju se i u parlamentima zemalja članica. Ključni multilateralni sporazumi na kojima se osniva WTO su: GATT 1994, GATS i TRIPS.

Dokumenti koji se rabe pri carinjenju

     Jedinstvena carinska deklaracija je pisana isprava koja se rabi kao jedinstveni obrazac carinske deklaracije za sve vrste carinskih postupaka. Čini ju komplet od osam primjeraka ili dva kompleta od pet primjeraka potrebnih za provedbu odabranog carinskog postupka.

     Isprave koje se prilažu jedinstvenoj carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodan promet jesu:

•      račun i ostale trgovačke isprave na osnovu kojih je prijavljena carinska vrijednost robe
•      deklaracija o carinskoj vrijednosti robe, ako je potrebna
•      isprave potrebne za utvrđivanje povlaštenog podrijetla robe ili uporabu drugih mjera
•      sve druge isprave potrebne za provedbu propisa koji utvrđuju puštanje robe u slobodan promet

Definicija i podjela carina

     Carina je oblik posebnog poreza koji se obračunava i naplaćuje kad roba, na koju se plaća carina, prelazi carinsku granicu. Carinu plaćaju svi koji uvoze robu koja se carini. To znači da je carina državni prihod, a ujedno je i sredstvo zaštite domaćega gospodarstva od inozemne konkurencije. Drugim riječima, carina je davanje koje država naplaćuje pri prijelazu robe preko carinske crte, kako za potrebe državnog proračuna tako i za potrebe ostvarivanja određenih utjecaja na vanjskotrgovinsku razmjenu kao što su: zaštita domaće proizvodnje, poticanje njenog razvitka i uravnoteženje platne bilance.

Carine

     Carina je osnovni instrument kojim država djeluje na međunarodnom tržištu u odnosima između proizvođača i kupca. Povijesni razvoj carine, od nastanka prvih civilizacija i stvaranja državnih uređenja, karakteriziraju dva vremenska perioda. Prvi je prepoznatljiv po tome što se pod carinom razumijevao širok pojam novčanih davanja poput cestarine i mostarine. Danas je carina jedan od glavnih čimbenika međunarodne ekonomije, od mogućnosti i uvjeta carinske zaštite pri razmjeni roba do utjecaja na ukupnu domaću proizvodnju i potrošnju.

     Sama definicija carine, vrste neizravnog poreza na robu koja prelazi državnu, odnosno carinsku granicu, a plaća se na vrijednost ili na prekoračenje vrijednosti ili količine, pokazuje složenost cijelog sustava.

     Način prikupljanja i visina plaćanja poreza, carina, zemljarina, glavarina te čitavog niza ostalih taksa ovisili su o razvoju društveno-ekonomskih odnosa kroz koje je čovječanstvo prolazilo. Carina je prihod koji je, nakon tlake, vjerojatno najstariji porezni oblik lojalnosti vladaru u povijesti čovječanstva. Carina je vrlo stari fiskalni mehanizam, a i najstariji oblik prikupljanja novca.